hrvatski

Dizurija-dijagnostički i terapijski izazov

Cilj. Utvrditi koliko je bolesnica s dizurijom u ambulanti liječnika obiteljske medicine (LOM) imalo dokazan akutni nekomplicirani cistititis, istražiti obrasce dijagnostičkih i terapijskih postupaka. Metode. Opažajno istraživanje provedeno je u 13 ordinacija LOM-a. Korišten je upitnik sastavljen za potrebe istraživanja. U studiju su uključene bolesnice s dizurijom stare ≥ 18 godina. Načinjena im je laboratorijska analiza urina i /ili urinokultura (UK). Propisan je antimikrobni lijek empirijski (bez UK) ili prema nalazu UK. Rezultati. Bilo je 124 bolesnica s dizuričnim tegobama u dobi 18- 85 godina, od toga 54 (43.5%) ≤ 45 i 70 (56.5%) >45 godina. U 96 ispitanica (77.4%) dokazan je akutni nekomplicirani cistitis. U 44.4% slučajeva uzorak urina poslan je na UK. LOM su češće propisali antimikrobni lijek empirijski, (51.6%), nego po nalazu UK (25.8%). Najpropisivaniji empirijski lijekovi bili su sulfmetoksazol s trimetoprimom (34.4%) i cefaleksin (23.4%), a po UK norfloksacin (31.3%) i amoksicilin klavulanat (25%). Među empirijski propisanim antibioticima liječnici propisuju statistički značajno najčešće sulfmetoksazol s trimetoprimom (χ 2=18.8 P=0.005), dok za antibiotike propisane na temelju UK nema razlike (χ 2=5.51, P=0.480). Za empirijsku je terapiju prosječni preporučeni broj dana uzimanja lijeka 8.2&plusmn ; ; 2.98, prema antibiogramu 9.5&plusmn ; ; 2.08 dana, gdje je duljina davanja antibiotika na temelju antibiograma statistički značajno veća (P=0.035). Zaključak. Bolesnice koje se javljaju LOM s dizurijom najčešće imaju akutni nekomplicirani cistitis. Za dijagnozu je dovoljna je prisutnost kliničkih simptoma i analiza urina. Urinokultura kao dijagnostička metoda u ovom je slučaju nepotrebna i rezervirana samo za selekcionirane slučajeve.

nekomplicirani cistitis; obrasci dijagnostike i terapije; obiteljski liječnik

nije evidentirano