hrvatski

Znanstvene osnove liječenja i prevencije migrene

Prema epidemiološkim istraživanjima, migrena je prisutna u 8-12% populacije: 4-12 % muškaraca i 11-25% žena (ovisno o podneblju). Premdaje prevalencija migrene visoka, smatra se da 59% žena i 71% muškaraca s glavoboljom nema ispravno postavljenu dijagnozu migrene. Prema Interoational Headache Society (IHS) kriterijima, dijagnoza migrene se postavlja kada je bol jednostrana, pulsirajuća i uglavnom temporalno lokalizirana ; medutim, zapažanja iz epidemioloških studija govore daje kod 41% pacijenata bol obostrana a lokalizacija boli može uključivati područje nosa, sinusa i vrata ; nadalje, pacijenti navode da oko 50 % vremena trajanja napadaja bol nije pulsirajuća. Svjetska zdravstvena organizacija stavlja migrenu u sam vrh stanja koja uzrokuju značajnu onesposobljenost. Normalno funkcioniranje pojedinca u napadaju migrene je značajno umanjeno, osim toga, migrena ima utjecaj i na emocionalni. socijalni i ekonomski aspekt pojedinca. Smatra se daje radna sposobnost za vrijeme migrene smanjena na 34-60% (podaci se odnose samo na osobe koje ostaju raditi za vrijeme napadaja migrene). Ako se zna da otprilike 3/4 pacijenata s migrenom ima smanjenu radnu sposobnost i da 1/2 ima značajno smanjcnu radnu sposobnost koja zahtijeva prestanak svake aktivnosti i lijeganje u krevet, migrena se može okvalificirati kao "skupa" bolest. Postoje brojne studije i analize o procjcni troškova uzrokovanih migrenom, u osnovi se dijele na direktne i indirektne. U direktne se ubrajaju posjeti liječniku obiteljske medicine, hitnoj službi, troškovi eventualne hospitalizacije te troškovi farmakoterapije. Indirektni troškovi čine 2/3 ukupnih troškova, a u njih se ubrajaju troškovi uzrokovani izostancima s posla te troškovi zbog smanjene produktivnosti. Prema podacima iz SAD-a, indirektni troškovi iznose 13-15 milijardi dolara godišnje. Jedna studija je pokazala da osobe s migrenom, u usporedbi s grupom osoba slične dobi, spola, obrazovanja i sl, imaju dvostruko veću potrebu za medicinskom skrbi a sveukupni troškovi grupe migreničara su 1.5 puta veći u odnosu na usporednu grupu. Grupa autora s Mayo klinike u potankosti je izračunala i prikazala troškove grupe osoba koje su uzimale sumatriptan (dalje u tekstu grupa S) tijekom 6 mjeseci u odnosu na grupu kojaje uzimala druge lijekove (grupa non-S). Troškove liječenja su podijelili na troškove posjeta liječniku i na trošak samih lijekova iz čegaje izračunato daje za 25$ veći trošak za svaki dan u kojemje spriječen napadaj migrene u grupi S. Medutim, nakon uvodenja sumatriptana ukupno vrijeme odsutnosti odnosno smanjene učinkovitosti se smanjilo u grupi S tako daje za svaki dolar potrošen za terapiju sumatriptanom, odnos dobrobiti i troška (benefit - to - cost ratio) na kraju računice u ejelini bio veći za grupu S. U radu se napominje da se odnos dobrobiti i troška od 2:1 odnosi na farmaceutske proizvode koji se smatraju da nose visoku dobrobit, što znači daje odnos dobrobiti i troška za sumatriptan vrlo visok. Autori smatraju da je ukupna dobrobit vjerojatno i većajer u analizu nije uračunato vrijeme potrošeno na dolazak liječniku po terapiju te troškovi njege obitelji. Ove godine su objavljene u ćasopisu Acta Clinica Croatica Smjernice za dijagno.stiku i liječenje primarnih glavobolja. Smjernicc su sastavljene na temelju meta-analiza, randomiziranih, dvostruko slijepih, kontroliranih studija, epidemioloških studija, prikaza slučaja itd. Uz preporuku o određenom dijagnostičkom postupku ili liječenju navedene su razine vjerodostojnosti (razina A, B, C). U Smjef°nicama za d~agnostiku i l~ečenje primarnih glavobo ja detcljno se obraduju samo primame glavobolje (migrena, tenzijska glavobolja, cluster glavobolja te osta.lih 8 primarnih glavobolja poput hemicrania continua, novonastala pezistirajuća svakodnevna glavobolja, glavobolja "poput groma" itd), dok su sekundarni uzroci glavobolja u ovom izdanju samo navedeni u sklopu medunarodne klasifikacije glavobolja. Što se tiče dijagnostike, klasična slika obične migrene ili migrene s aurom ne zahtijeva posebnu dijagnostičku obradu. Najvažnija dijagnostička "metoda"je vodenje dnevnika glavobolja u koji će pacijenti unositi podatke o učestalosti, trajanju i intenzitetu napadaja, lokalizaciji i karakteru boli, popratnim tegobama (mučnina, foto- i fonofobija). Neuroradiološke metode indicirane su u slučajevima kada se sumnja na postojanje organskog supstrata, upalnu etiologiju i sl. Terapija se dijeli na akutnu (nespecifičnu i specifičnu) i profilaksu. Akutni (blaži do umjereni) napadaji migrene se pokušavaju sanirati analgeticima NSAR-ima (acetilsalicilna kiselina, paracetamol, diklofenak, ibuprofen, ketoprofen, naproksen). Kod umjerenih do jakih napadaja migrene preporučaju se triptani (ukoliko ne postoje kontraindikacije za njihovu primjenu). Na svjetskom tržištu danas postoji 7 vrsta triptana (sumatriptan, zolmitriptan, naratriptan, eletriptan, rizatripan, frovatriptan i almotriptan). Postoje različiti oblici primjene (parenteralno, peroralno, supozitoriji, nazalni sprej) koji sc individualno propisuju. Uvodenjem triptana u akutnu terapiju migrene, crgotaminski i dihidroergotaminski lijekovi izgubili su na važnosti te se danas propisuju u izuzetnim situacijama. Lijekovi koji se kori.ste kao profilaksa migrenskih napadaja: Beta blokatori su prva linija profilakse kod osoba koje su normo- ili hipertenzivne. Propranolol, atenolol, metoprolol i timolol su najdjelotvorniji dok profilaktička učinkovitost nije zabilježena kod acebutolola, alprenolola i pindolola. U 60-80 % slučajeva beta blokatori su učinkoviti, smanjuju učestalost napadaja za oko 50 %. Amitriptilin je najčešće ispitivani antidepresiv u profilaksi mig~ene a koji je ujedno pokazao i najveću učinkovitost ; u grupi antidepresiva koriste se još nortriptilin, doxepin, protriptilin. U posljednje vrijeme koristi se sve više lijekova iz skupine antiepileptika. U 5 kontroliranih studija valproat se pokazao učinkovitim u smanjivanu frekvcncije glavobolja. Gabapentin se pokazao učinkovitim u 2 od 3 kontrolirane studije (smanjenje boli kod epizodične i kronične migrene), a i frekvencija napadaja se smanjila u odnosu na placebo grupu za 36 %. Topiramat smanjuje frekvenciju napadaja za 33 %. Blokatori kalcijevih kanala se nisu pokazali značajno učinkovitim u profilaksi migrena ; antagonisti serotonina (metisergid i pizotifen) povezani su s nuspojavama te se rijetko preporučaju. Određenu učinkovitost pokazali su ACE inhibitori i angiotenzin Il receptor inhibitori, a aplikacija botulinum toksina nije dala uvjerljive rezultate. U dodatnu terapiju ubraja se magnezij, B 2 vitamin (riboflavin), ekstrakt biljke Tanacetum parthenium, te koenzim Q10.

migrena; dijagnostika; liječenje; prevencija

nije evidentirano