hrvatski

Naseljenost otoka Pašmana u prapovijesti i antici

Prilog donosi iscrpan pregled rezultata dosadašnjih istraživanja naseljenosti Pašmana, otoka u Zadarskom arhipelagu, tijekom prapovijesti i antike. Svrha je priloga iznijeti evoluciju naseljenosti otoka kao okvir ili onomastički 'ambijent' važan u sklopu monografije posvećene toponimiji. Općenito je arheološka evidencija oskudna, što je posljedica izostanka bilo kakvih opsežnijih arheoloških radova na otoku. Premda rijetki, postoje tragovi naseljenosti u paleolitiku, mezolitiku i neolitiku. Nešto su brojniji i konzistentniji tragovi iz brončanoga doba (srednje i kasno brončano doba na Ćokovcu, Tkon), koje se odlikuje gradinama i grobnim gomilama (sačuvane pretežito vršne ; ostale su najvjerojatnije stradale prilikom krčenja i širenja obrađenih površina). U željezno doba su jači tragovi napučenosti utvrđeni na 4-5 gradina. Sve su raspoređene uz obalu duž Pašmanskoga kanala, u pojasu plodne zemlje. Može se računati s tri male zajednice. U kasnijem periodu (4-1. st. pr. Kr.) otok ulazi u teritorij Jadera (Zadar), vodeće liburnske zajednice. Nakon pretvaranja Jadera u rimsku koloniju, Pašman ulazi u sklop kolonijskoga agera. U rimsko vrijeme postoji sustav većih i manjih gospodarskih objekata, te brojna pristaništa. U dodatku se obrađuju nesonim Lissa, imena Zadarskih otoka u KOnstantina Porfirogeneta te ojkonimi antičkoga podrijetla u poslijeantičkoj toponimiji.

Pašman (otok), prrapovijest, antika, antička toponimija

nije evidentirano