hrvatski

Kruh svetoga Ivana - Prolegomena za jednu moguću hermeneutiku mediteranskoga florarija

Autor istražuje kulturnoantropološki značaj mediteranskih kulturnih biljaka (smokva, maslina, lovor, rogač) da bi potom fokusirao svoju pažnju na rogač – vezan za biblijsku priču o svetom Ivanu po kojemu je njegov plod dobio ime kruh svetog Ivana. Autor kao polazište svoje interpretacije uzima priču iz Talmuda o hebrejskom svećeniku Honi HaMagalu koji otkriva simbolički značaj rogača kao biljke vječnosti. Naime, čovjek ne sadi rogač da bi brao njegove plodove jer plodovi netom posađenog rogača stižu prekasno za jedan ljudski vijek. Sadeći rogač čovjek se odužuje prethodnim generacijama od čijih je plodova živio i omogućuje život budućim generacijama. Tim činom uključuje se u zajednicu živih i mrtvih iskazujući povjerenje u nastavak čovjekova života kroz život potomaka.

rogač; Biblija; kulturna antropologija; Talmud; mediteranske biljke

nije evidentirano