hrvatski

Osobitosti imeničkoga sklonidbenog sustava u budimskim izdanjima slavonskih franjevaca

Na primjeru djela slavonskih franjevaca koja su objavljena u Budimu između 1740. i 1830. godine članak opisuje najizrazitije odlike imeničkoga sklonidbenog sustava: instrumental jednine imenica i-vrste, gramatičke morfeme imenica u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu množine pri čemu Slavonci nasljeduju (staro)štokavsku tradiciju, a članak također bilježi i (ne)učestalost množinskih morfema -ov / -ev u nominativu i akuzativu množine imenica muškoga roda. Primjeri se temelje na djelima Epistole i evanđelja Nikole Kesića, Epistole i evanđelja Emerika Pavića, Evanđelistar ilirički Marijana Lanosovića, Josip, sin Jakova patrijarke Grgura Čevapovića i Katančićev prijevod Biblije. Oblikujući imenice, slavonski su franjevci sklonidbene modele tražili u starim hrvatskim gramatikama - Kašićevoj i Della Bellinoj te slavonskim gramatikama druge polovice 18. stoljeća - Reljkovićevoj i Lanosovićevoj, pa se u članku promatra i utjecaj starih hrvatskih gramatičara na budimska izdanja slavonskih franjevaca. Djela slavonskih franjevaca objelodanjena u Budimu između 1740. i 1830. godine u sklonidbi imenica još uvijek odlikuju (staro)štokavski oblici, premda je moguće uočiti i izjednačivanje izraza gramatičkih morfema u množinskim padežima.

slavonski pisci; 18. stoljeće; imenički sustav

nije evidentirano