hrvatski

Učestalost i značenje trećih molara u suvremenog čovjeka

Prethistorijski se čovjek itekako koristio trećim molarima u svrhu mljenja konzistentne hrane, pri čemu je bila potrebna što veća okluzalna površina da bi se fiziološko, pa i patološko trošenje distribuiralo na što više zubi. S razvojem civilizacije i promjenama u stilu života, što uključuje hranu i njenu dostupnost, prehrambene navike i materijalna dobra, sam značaj umnjaka opada. Treći su molari jedini zubi koji se razvijaju nakon rođenja. Dok se zubi do drugog molara razvijaju intrauterino, razvoj umnjaka obično počinje oko pete godine kada je rast čeljusti uznapredovao i to stadijem inicijacije. Ukoliko do interakcije ne dođe, treći se molari neće razviti. Poznato je da su umnjaci podložni redukciji i agenezi i da se danas smatraju atavizmom. Baš radi tih razloga, ali i radi posljedica vađenja umnjaka u kasnijoj životnoj dobi poput periodontnih defekata na distalnoj stijenci drugog molara, zatim komplikacija tijekom i poslije kirurškog zahvata, brojni autori sugeriraju njihovu ekstrakciju prije nicanja. Međutim, umnjaci su se pokazali veoma korisnim u osoba kojima je baš taj zub poslužio kao nosač fiksnoprotetskog rada ili mobilnog nadomjeska, ili je pak supstituirao izgubljeni molar mezijalnim pomicanjem fiksnim ortodonskim aparatom. Brojna su istraživanja dokazala varijabilnost endodontskog prostora i same anatomije zuba pa ih je teško predvidjeti u svrhu točnije i uspješnije endodontske terapije.

treći molar; orofacijalna bol; pericoronitis

nije evidentirano