hrvatski

Ivan Padovec u hrvatskoj glazbenoj historiografiji

Još za Padovčeva života 1862. godine Đuro Deželić je prvi objavio Padovčev biografski članak s popisom značajnijih djela. Slijedio je Plohl-Herdvigov članak u Vijencu iz 1874. (zapravo jedini nekrolog Padovcu), pa, uz onu Filićevu iz 1972., dosad najopsežnija bio-bibliografska studija o Padovcu u Kuhačevim Ilirskim glazbenicima iz 1893. godine. Na toj su se studiji većim dijelom temeljili svi kasniji tekstovi o Padovcu, od onih u dnevnom i periodičkom tisku, koji su pretežno objavljivani prigodno uz neke obljetnice, do onih u glazbeno-povijesnim sintezama, uključujući i spomenutu Filićevu. Posebna će se pozornost usmjeriti upravo na zastupljenost i valorizaciju Padovca u takvim sintezama, jer one ponajbolje progovaraju o značenju koje se pridaje Padovcu u tijeku hrvatske glazbene povijesti, kao i o mijenama toga značenja. Te činjenice i glazbenohistoriografski tekstovi nastali nakon Kuhačeva rada, pokazuju da intenzivnog i sustavnog istraživanja Padovčeva života i djela dosad zapravo nije bilo, odnosno da su svi takvi pokušaji individualni i pretežno amaterski, što je dakako rezultiralo izostankom znanstveno relevantne bio-bibliografske studije.

Ivan Padovec; hrvatska glazba; 19. stoljeće; hrvatska glazbena historiografija

nije evidentirano