hrvatski

Pluralnost hrvatske ljubavne lirike 15. i 16. stoljeća

Ljubavna lirika jedna je od najzastupljenijih i najvažnijih vrsta u hrvatskoj renesansnoj književnosti. Ipak, književna historiografija nerijetko je griješila ocjenjujući je u cijelosti kao poetički homogenu ili kao jednoličnu. Književni bi povjesničari uočili jedan element autorskih poetika i onda ga apsolutizirali, ne vodeći računa o slojevitosti proučavane lirike. Umjesto da hrvatske renesansne ljubavne pjesnike nekritički i bez ostatka označujemo kao petrarkiste, u njihovoj bismo lirici morali zapažati različite ljubavne diskurze. Osim petrarkizma tu su još, u najmanju ruku, srednjovjekovna semantika dvorske ljubavi, hedonistički ljubavni diskurz (najčešće antičkog porijekla) i neoplatonizam. Temeljni uvid o pluralizmu amoroznih koncepcija u ovome je radu primijenjen na najvažnije autorske opuse, te su izdvojena njihova razlikovna svojstva. Riječ je o opusima Šišmunda Menčetića, Džore Držića, Hanibala Lucića, Marina Držića, Nikole Nalješkovića, Dinka Ranjine, Dominka Zlatarića i Horacija Mažibradića. Popularnost ljubavne lirike u hrvatskoj renesansnoj književnosti, pa ni razlike među njezinim autorima, ne treba tumačiti isključivo snažnim literarnim utjecajima što su dopirali s druge jadranske obale nego i povezanošću s drugim kulturnim praksama i društvenim činjenicama. S jedne strane, ljubavne su pjesme funkcionirale kao općeniti, normirani modeli za istraživanje intime. Njima su se osim literarnih kompetencija zadovoljavale i potrebe za introspektivnim spoznajnim radnjama, što su postajale akutnima u vremenu pojačanih procesa individualizacije. S druge strane, u Dubrovačkoj Republici društvena se, politička struktura moći po vertikali upisuje u usvajanje određenih koncepcija ljubavnog odnosa. Pučani postaju skloniji idealističkim ljubavnim diskurzima, represiji nad seksualnošću, iskustvu neuzvraćene ljubavi, a vlastela alternativnim, konkurentskim koncepcijama, u kojima se zaljubljenik u većoj mjeri ovlašćuje i prestaje biti igračkom ljubavi.

petrarkizam, srednjovjekovna semantika dvorske ljubavi, neoplatonizam, hedonistički ljubavni diskurz, ljubav i politička struktura moći

nije evidentirano