hrvatski

Akcenatski tipovi imenica i glagola u sjeverozapadnim čakavskim govorima (dijakronijski i sinkronijski aspekt)

Cilj je doktorske disertacije Akcenatski tipovi imenica i glagola u sjeverozapadnim čakavskim govorima bio potvrditi pretpostavljenu i literaturom impliciranu akcenatsku specifičnost sjeverozapadnočakavskih govora, popisati i klasificirati akcenatske tipove imenica i glagola ovjerene u tim govorima, utvrditi pravac / pravce njihova akcenatskoga razvoja i rekonstruirati akcenatski sustav onoga dijela ishodišnoga starohrvatskoga jezika iz kojega su se razvili sjeverozapadni čakavski govori. Temeljna je jezična značajka koja sjeverozapadne čakavske govore određuje kao samostalnu lingvističku cjelinu sjevernočakavska metatonija. Analizom je riječi podložnih metatoniji utvrđeno da se radi o prezentu glagola koji su kontinuanta glagola Hammova 1. razreda i 2. razreda sa sekvencijom -aje- ili -eje-/-ije- (< -ěje-) i koji imaju stalno mjesto naglaska na osnovi te o određenome liku pridjeva neodređeni lik kojih u svim trima rodovima ima stalno mjesto naglaska na osnovi ili na nastavku. Tako su određene metatonijske kategorije podijeljene u podtipove prema strukturi osnove što se pokazalo funkcionalnim zbog različitog stupnja podložnosti sjevernočakavskoj metatoniji. Preliminarnim je Upitnikom za utvrđivanje sjevernočakavske metatonije provedeno terensko istraživanje u 100 mjesnih govora, s time da je zbog nemogućnosti utvrđivanja sustavne metatonije u najmanje jednome prezentskome metatonijskome podtipu iz daljnjega istraživanja eliminirano dvanaest mjesnih govora. Usporedbom podataka prikupljenih terenskim istraživanjem i onih ponuđenih u literaturi određene su granice prostora što ga zauzimaju sjeverozapadni čakavski govori. Terenskim je Upitnikom za utvrđivanje akcenatskih tipova imenica i Upitnikom za utvrđivanje akcenatskih tipova glagola istraženo 86 sjeverozapadnih čakavskih govora. Prikupljeni je materijal klasificiran prema kriteriju sprege mjesta i vrste naglaska čine su dobivena četiri osnovna akcenatska tipa u suvremenim sjeverozapadnim čakavskim govorima: 1. tip s istim mjestom naglaska na osnovi, 2. tip s različitim naglascima na istome mjestu u osnovi, 3. tip s istim naglaskom kojima mjesto alternira na osnovi i na nastavku, i 4. tip s različitim naglascima kojima mjesto alternira na osnovi i na nastavku. Svaki je akcenatski tip dalje dijeljen prema vrsti naglaska / naglasaka na podtipove i prema (ne)zastupljenosti prednaglasne duljine na osnovi na podpodtipove. Podtipovi se i podpodtipovi detaljno opisuju, verbalno i tablično, a svakome se pridaje popis mjesnih govora u kojima su potpuno ovjereni, onih u kojima su djelomično ovjereni s opisom akcenatskih mijena i tendencija, te onih u kojima neki podtip ili podpodtip nisu ovjereni s opisom mijena i navođenjem akcenatskoga tipa u koji prelaze. Prema tim su trima kriterijima sastavljene tablice ovjerenosti akcenatskih tipova imenica i glagola u istraženim sjeverozapadnim čakavskim govorima, a iz njih se izvode zaključci o zastupljenosti pojedinih akcenatskih podtipova imenica i glagola u sjeverozapadnim čakavskim govorima i o zastupljenosti ukupnoga broja akcenatskih tipova imenica i glagola u pojedinačnim sjeverozapadnim čakavskim mjesnim govorima. Zanemarivanjem akcenatskih značajki koje su razvijene nakon vremena kada se počela provoditi sjevernočakavska metatonija (sredina 13. st.) i koje držimo ishodišnim za sjeverozapadne čakavske govore jer se tek od tad oni izdvajaju kao zasebna jezična cjelina i usporedbom tih podataka s praslavenskom akcenatskom tipologijom imenica i glagola predložena je rekonstrukcija akcenatskih tipova imenica i glagola onoga dijela ishodišnoga starohrvatskoga jezika iz kojega su se razvili sjeverozapadni čakavski govori.

hrvatski jezik; čakavsko narječje; sjeverozapadni čakavski govori; naglasak; akcenatski tipovi; imenice; glagoli; dijakronija; sinkronija

nije evidentirano