hrvatski

Da li je transfuzija jedne doze eritrocitnih koncentrata loša klinička praksa?

Cilj je rada provjera uvriježenog mišljenja da je transfuzija jedne doze eritrocitnih koncentrata loša klinička praksa. Retrogradno je analizirana medicinska dokumentacija 148 bolesnika koji su primili transfuziju jedne doze eritrocitnog koncentrata. Srednja vrijednost hemoglobina (Hb) prije transfuzije (Hb1) bila je 85+/-12 (mod 78) g/L, s porastom hemoglobina na 96, 9+/-11, 8 (mod 90) g/L (Hb2) nakon transfuzije, posljednja izmjerena vrijednost (Hb3) bila je 98, 2+/-13, 4 (mod 102) g/L. Šest bolesnika (66, 6%) od 9 s padom vrijednosti Hb3 (skupina A) umrlo je, 13 bolesnika (35, 1%) od 37 s porastom Hb3<5 g/L (skupina B) i porastom 5-10 g/L (skupina C) umrlo je tijekom bolničkog liječenja, za razliku od 7 bolesnika (6, 8%) od 102 s porastom Hb3>10 g/L (skupina D). Razlike između vrijednosti Hb2 i Hb1 statistički su se značajno razlikovale od razlika između Hb3 i Hb1 (p=0, 001). Između živih i umrlih bolesnika statistički je bila značajna razlika u distribuciji razlika između Hb2 i Hb1 (p=0, 028) i Hb3 i Hb1 (p=0, 001) prema ishodu bolesti. 38, 4% umrlih bolesnika bilo je iz skupine koronarna bolest i/ili srčana insuficijencija. Statistički su bile značajne razlike između parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi (PaO2) kod Hb1 i Hb2 (p=0, 0001) i saturacije arterijske krvi kisikom (SaO2) kod vrijednosti Hb1 i Hb2 (p=0, 0001). Odluka o potrebi transfuzije i broju primjenjenih doza, osim apsolutne vrijednosti hemoglobina, određena je etiologijom i trajanjem anemije, sposobnosti kompenzacije smanjenog kapaciteta za transport kisika i potrebama tkiva za kisikom. Najveći broj odluka za transfuziju jedne doze koncentriranih eritrocita bio je ispravan.

anemija-terapija; transfuzija eritrocita; hemoglobin; ishod

nije evidentirano