hrvatski

Značenja tradicijskoga pri konstruiranju istarskih identiteta

Cilj ovog rada je ukazati na procese kojima se pojedini motivi preuzeti iz tradicijske kulture Istre, i to pretežito iz njezinog ruralnog segmenta, transponiraju u simbole identiteta. Posebno se prate promjene u značenjima koje oni doživljavaju u svojoj drugoj egzistenciji uslijed društvenih fluktuacija, konkretno, uslijed smjenjivanja političkih sustava te dokazivanja njihove legitimnosti posredstvom simbola inspiriranih istarskom baštinom. Ti se značenjski pomaci promatraju u dvije različite povijesne epizode, za vrijeme upečatljivih političkih prekretnica, i to u razdoblju neposredno nakon drugoga svjetskoga rata te nakon osamostaljenja Hrvatske, devedesetih godina 20. stoljeća.Označitelji u oba slučaja ostaju isti, sami se oblici simbola mijenjaju tek neznatno, ali se korjenite promjene odvijaju u sferi označenog. U prvom primjeru, u razdoblju neposredno nakon drugog svjetskog rata, motivima vezanima uz istarsku ruralnu kulturu dokazuje se hrvatstvo, odnosno slavenstvo Istre te opravdanost njezinog političkog priključenja Jugoslaviji, dok u drugom slučaju, nakon osamostaljenja Hrvatske, devedesetih godina 20. stoljeća, ti isti motivi utjelovljuju ideju istarskog regionalizma te se njima ukazuje na razlikovnost regije Istre u odnosu na druge hrvatske krajeve. Na istom se skupu simbola, dakle, temelje dva drugačija vida kolektivnog identiteta: u prvom se slučaju tradicijskim motivima iskazuje privrženost nacionalnom entitetu, dok se u drugoj situaciji upravo pomoću njih preispituju odnosi nacionalnog i regionalnog, centra i periferije te se posredstvom istih tih simbola u novonastalim okolnostima izražava regionalni identitet Istre.

Istra; simboli identiteta; upotreba baštine

nije evidentirano