hrvatski

Analogne pojave u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima

Tema disertacije su analogije između stalnih likova, postupaka i tradicijskih predstavljačkih oblika koji se javljaju i u hrvatskim pokladnim i u svadbenim običajima. Usporednice između ovih dvaju kompleksa brojne su i slojevite. Prati ih blizak ludički ton, koji ih čini prikladnim okvirima za izvođenje srodnih parodijskih predstavljačkih oblika i prerušavanje u istovjetne lascivne likove. Svadbeni se motivi redovito zatiču u pokladnom kontekstu, uz obvezan karnevalski pomak: parodijska uprizorenja predsvadbenih i svadbenih običaja čine osnovicu brojnih hrvatskih karnevala ; čitava skupina pokladnih ophodnika oponaša svatovsku povorku ili se javljaju pojedinačni svadbeni likovi ; ističu se prepoznatljivi svadbeni rekviziti itd. S druge strane, karnevaleskno je nerijetko zastupljeno na hrvatskim svadbama: pojedini stalni svadbeni likovi u pravilu su ludički odjeveni ; rekviziti definirani kao pokladni nerijetko se javljaju i u okviru svadbenih običaja ; izvode se brojne folklorne dramske igre, kakve se vezuju i uz pokladni kontekst i sl. Prerušavanje karakteristično za pokladne, odnosno svadbene običaje također pokazuje izrazite podudarnosti: riječ je o prenaglašavanju tjelesnosti likova te o poigravanju ustaljenim društvenim binarnostima. Uz oba običajna kompleksa također se vezuju predaje o fizičkim obračunima dviju svatovskih, odnosno pokladnih povorki, kao i o grobljima izginulih sudionika takvih sukoba ; sudionici obaju običaja nerijetko se predstavljaju kao vojna postrojba ; u obama se kontekstima javlja obredna krađa ; stalni su i motivi nevjere, izvranbračne i neprirodne trudnoće itd. Težište je stavljeno na šaljive predstavljačke oblike i groteskne tehnike prerušavanja, budući da se u njima najočitije zrcali ismijavanje službenih istina, po kojoj se ovi karnevaleskni trenuci najizrazitije međusobno približavaju i ujedno razdvajaju od drugih običajnih sklopova. Najpodrobnije su analizirane sljedeće pojave: inverzija spolova kao stalna ludička tehnika prerušavanja u hrvatskim pokladnim i svadbenim običajima ; predstavljanje svadbe i pojava svadbene motivike u pokladnim običajima ; karnevaleskne igre, rekviziti i likovi u svadbenom kontekstu. Istraživanje je započeto pretraživanjem dostupnih objavljenih radova i rukopisnih zbirki, a praznine u izvorima popunjavane su vlastitim terenskim istraživanjima, na kojima se temelje i tri studije slučaja uključene u disertaciju. U prvoj se ukazuje na kriterije dodjeljivanja ludičkih uloga i uvriježene stavove prema onim pojedincima koji se smatraju njihovim najprikladnijim utjeloviteljima, u drugoj na promjene koje pojedini segment običajne prakse doživljava kada se proglasi "narodnom baštinom", a u trećoj na neke razlike koje članovi zajednice upisuju u formom analogne pojave, ovisno o tome vezuju li se uz pokladni ili uz svadbeni kontekst. Primijenjeni metodološki postupak, pri kojem se pojave sagledavaju preko granica između različitih sklopova običaja relativno je rijedak u radovima hrvatskih etnologa i folklorista. Radom se pokazuje kako je i pogled preko granica izoliranoga običajnog kompleksa može donijeti vrijedne rezultate, kako pri promišljanju eventualne zajedničke pozadine podudarnih motiva, tako i u smislu utvrđivanja njihovih prijenosa te njihove revitalizacije u novom kontekstu i s izmijenjenim značenjima.

analogije između običaja; karnevali; svadbeni običaji; folklorni predstavljački oblici; prerušavanje

nije evidentirano