hrvatski

Religija, Crkva i treći sektor u Srednjoj i Istočnoj Europi

Promijenjene društvene okolnosti u postkomunističkim zemljama dovele su do intenzivnog razvoja mnogih nedržavnih i neprofitnih organizacija, tj. oblikovanja tzv. trećeg sektora društvenog života. Smatrajući razvoj tog sektora osobito važnim čimbenikom cjelokupnoga društvenog razvoja, autor ističe njegovu ulogu i na socijalnom području. Dio trećeg sektora izravno je povezan i s religijom, tj. aktivizmom religijski motiviranih pojedinaca i ulogom najrazličitijih crkvenih organizacija u društvu. Kako su danas bitno promijenjeni obrasci odnosa Crkva - država - društvo, autor smatra da se evidentan politički i društveni potencijal religije može iskazati prije svega kroz treći sektor, tj. da odnos religije i trećeg sektora može predstavljati mjeru religijske adaptacije novim društvenim okolnostima. Koristeći se Anheierovim i Seibelovim modelom proučavanja neprofitnog sektora u Srednjoj i Istočnoj Europi u tekstu se, na primjeru Hrvatske i drugih zemalja, analizira uloga religije i Crkve kroz tri ključna područja: obrasci odnosa država - društvo prije 1989. godine, obrasci transformacije i obrasci institucionalne izgradnje. Posebno se analizira proces prilagođavanja novim društvenim okolnostima te se, na osnovi aktualnih događanja, identificiraju tri dileme: legitimacijsko-kritička (dilema legitimacije političkog poretka nasuprot rastućim socijalnim problemima na koje je religija posebno osjetljiva), tradicionalno-mobilizacijska (odnos tradicionalne strukture Crkve i tradicionalnih oblika religioznosti spram mobilizacijskih potencijala vjernika-laika), ideologijsko-pragmatična (supsumira prve dvije i govori o utjecaju religije i Crkve na oblikovanje društvenih odnosa te, posebice, na izgradnju modela socijalne države.

Crkva; država; tranzicija

nije evidentirano