hrvatski

Posttraumatske stresne reakcije djece u ratom oslobođenim područjima; iskustva iz Hrvatske Kostajnice

Pružanje psihosocijalne pomoći u procesu povratka podrazumijeva različite razine djelovanja: pomaganje u zadovoljavanju temeljnih potreba, pripremanje i ojačavanje zajednice, rad s pojedincem i obiteljima koje su zbog nepovoljnih prethodnih iskustava i teških okolnosti u povratku posebno rizične. U procesu povratka svima je potrebna materijalna pomoć, pomoć u socijalnoj rekonstrukciji zajednice te pripremljenost na psihološke reakcije (osjetljivost za psihološke poteškoće koje se mogu javiti u tom razdoblju). Onima koji se teže nose s aktualnom situacijom i/ili posebno rizičnima zbog prethodnih iskustava potrebna je dodatna psihosocijalna podrška. Kao i u razdoblju progonstva djeca su skupina visokog rizika. Uz prilagodbu na nove okolnosti u procesu povratka, te neprorađene traume i gubitke, djeca trebaju udovoljiti razvojnim zadacima koje pred njih postavlja proces odrastanja. Djeca s takvim poteškoćama najčešće se mogu prepoznati po školskom neuspjehu i poremećajima u ponašanju, no ponekad ni sami stručnjaci nisu sigurni o čemu se radi. U okviru projekta "Psihosocijalna pomoć djeci u procesu povratka" koje realizira Društvo za psihološku pomoć u Hrvatskoj Kostajnici, djeca su bila uključena u grupni odnosno individualni rad ovisno o specifičnim potrebama. Kao dio prevencije i rane identifikacije djece koja su rizična, napravljen je odabir djece za navedene aktivnosti na osnovi procjena učitelja na prilagođenom upitniku o osobinama djeteta. Od većeg broja tako odabrane djece pokazalo se da manji broj ima dodatne potrebe i zahtijeva detaljniju analizu i psihološku procjenu. Na temelju zapažanja učitelja vezano uz poremećaje u ponašanju i školske poteškoće, provedeno je psihološko procjenjivanje 26 djece (intervju s djetetom te procjena intelektualnog i emocionalnog statusa). Iskustva iz psihološke procjene djece ukazuju da postoji opravdana opasnost da se školski neuspjeh olako pripiše intelektualnim poteškoćama, a ne posljedicama prethodne traumatizacije. Iako je većina zapaženih poteškoća u savladavanju školskih obveza pripisana sumnji na smanjene intelektualne sposobnosti, psihološka procjena je ukazala na višestruke poteškoće i njihova izvorišta kod djece. Dok od 26 djece predložene za psihološku procjenu 7 djece pokazuje mentalni deficit, teškoće djece odraz su različitih posttraumatskih stresnih reakcija. Kod velikog broja te djece prisutni su i obrazovni deficit, odgojna zapuštenost, teškoće u socijalnoj prilagodbi, a teški materijalni i socijalni uvjeti u kojima trenutno žive (npr. nezaposlenost roditelja, nedefinirani status doseljenika, narušena obiteljska dinamika) otežavaju njihov oporavak i socijalnu prilagodbu. Važno je imati na umu odgođene posljedice iskustava kojima su djeca bila izložena, te smanjiti rizik da ih se stigmatizira neadekavatnim pripisivanjem problema samo jednom uzroku kao što je mentalni deficit. Također su navedene mogućnosti podrške i pomoći djeci u takvim uvjetima odrastanja. Ovakav pristup zahtijeva planiranje kompleksnih intervencija koje bi udruživale različite stručnjake i institucije koje vode brigu o djetetu ne samo u nastavnom procesu nego i njegovoj užoj i široj okolini, primjereno njegovim individualnim iskustvima i potrebama.

PTSR; djeca; psihološka procjena; povratništvo

nije evidentirano