hrvatski

Starozavjetne junakinje u istočnojadranskom slikarstvu 17. i 18. stoljeća

Među djelima starozavjetne tematike istočnojadranske obale, području koje je gravitiralo onodobnim najbližim središtima stvaranja štafelajnog slikarstva, ponajprije Veneciji, najbrojnija su upravo ona koja veličaju neku starozavjetnu junakinju. U 17. stoljeću ovakvi prikazi starozavjetne tematike postaju alegorijski prikazi posttridentskog moralističkog podteksta, pa zadobivaju naročiti značaj u širenju kršćanskih etičkih načela i jačanju vjerskih osjećaja. Kod takvog tumačenja likove starozavjetnih junakinja možemo podijeliti u dvije osnovne tematsko-simbolične skupine. U prvoj se skupini nalaze one junakinje koje predstavljaju Krepost i Snagu (Judita, Jahela i Ester), u drugoj junakinje koje predstavljaju tjelesnu i moralnu Čistoću, Čednost i Nevinost (Suzana, Betsabeja i Tamara). U kršćanskoj simbolici one zadobivaju naročiti značaj s obzirom da se većina njih, primjerice Judita, Jahela, Ester ili Betsabeja tumače kao prefiguracije Bogorodice. Nakon polovice 17. stoljeća, međutim, prikazi starozavjetnih junakinja poprimaju i izrazito svjetovni karakter, te se uglavnom naručuju za privatne zbirke kolekcionara.

starozavjetne junakinje; alegorijski prikazi; krepost; snaga; nevinost; Suzana; Betsabeja; Tamara; Judita; Jahela; Ester

nije evidentirano