hrvatski

Distribucija plina u Republici Hrvatskoj s regulacijskog aspekta

Uporaba plina u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, čak od 1860-ih, dok uporaba prirodnog plina datira od 1950-ih. Danas (2004.) se prirodnim plinom Hrvatska opskrbljuje ~65% iz domaće proizvodnje (iz plinskih polja na kopnu i moru), a ostatak se temeljem dugoročnog ugovora uvozi iz Rusije. Ukupno isporučena količina plina na tržište Republike Hrvatske u 2004. godini iznosila je 2, 796 milijardi m3, što je 6 posto više nego u 2003. godini. Struktura potrošnje u 2004. godini je bila slijedeća: Poduzećima za distribuciju plina isporučeno 1, 18 milijardi m3, odnosno u potpunosti jednaka količina kao i u 2003. godini. Petrokemiji iz Kutine isporučeno je 0, 582 milijardi m3, odnosno približno 14 posto više, dok je HEP-u d.d. isporučeno 0, 707 milijardi m3, odnosno također 14 posto više nego u 2003. godini. Istovremeno, izravnim industrijskim potrošačima isporučeno je 0, 311 milijardi m3, odnosno 0, 7 posto manje u odnosu na prethodnu godinu. Od povlaštenih potrošača, uz HEP i kutinsku Petrokemiju, zasebno se promatra i kogeneracijsko postrojenje Plive u Novom Marofu, čija je potrošnja, kako u 2004., tako i u 2003. godini iznosila 0, 014 milijardi m3. Prirodni plin se transportira mrežom visokotlačnih plinovoda dužine 2.200 km. Plinskom mrežom pokriven je sjeverni i istočni dio zemlje. U planu je izgradnja plinske mreže za ostatak zemlje (Istra, Dalmacija). Od ukupnog broja domaćinstava u Republici Hrvatskoj (1.455.116 prema popisu stanovništva iz 2001. godine) u 2004. godini je 436.979 ili 30% domaćinstava za potrebe grijanja, kuhanja i pripreme potrošne tople vode koristilo prirodni plin. U ukupnoj potrošnji primarne energije prirodni plin ima učešće od 25, 8 %. Proizvodnjom, skladištenjem i uvozom prirodnog plina u Hrvatskoj se za danas bavi samo INA, tvrtka djelom u državnom vlasništvu, a djelom privatizirana (MOL). Transportom prirodnog plina se bavi PLINACRO, tvrtka u 100% državnom vlasništvu. Distribucijom plina se bavi trenutačno 39 tvrtki, od čega 3 tvrtke distribuiraju gradski, odnosno miješani plin (UNP+zrak), a ostale prirodni plin. Tvrtke su većinom u vlasništvu lokalnih samouprava. Čak 29 tvrtki ima manje od 10.000 potrošača što je ispod kritične mase ove djelatnosti te se stoga očekuje okrupnjavanje i/ili privatizacija distribucijskih tvrtki. Prema Zakonu o energiji energetske djelatnosti vezane za prirodni plin su dobava prirodnog plina, skladištenje prirodnog plina, transport prirodnog plina, distribucija prirodnog plina i opskrba prirodnim plinom. Energetska djelatnost dobave prirodnog plina, s izuzetkom povlaštenih kupaca uređena je kao tržišna djelatnost i definirana Tarifnim sustavom za dobavu prirodnog plina za tarifne kupce. Predviđa se izmjena i dopuna ovog Tarifnog sustava u skladu s odlukama Zakona o energiji i Zakona o regulaciji energetskih djelatnosti do kraja 2006. godine. Energetske djelatnosti skladištenje prirodnog plina, transport prirodnog plina, distribucija prirodnog plina i opskrba prirodnim plinom, s izuzetkom povlaštenih kupaca uređene su kao javne usluge. Trenutačno je samo transport prirodnog plina definiran Tarifnim sustavom za transport plina za dobavljače plina i povlaštene kupce plina koji je izmijenjen i dopunjen i trenutačno na mišljenju u resornom ministarstvu i kod energetskog subjekta. Za ostale nabrojane energetske djelatnosti ne postoje Tarifni sustavi, očekuje se njihovo donošenje do kraja 2006. godine. U radu se pažnja stavlja na Tarifne sustave za opskrbu prirodnim plinom i distribuciju prirodnog plina jer sadašnje cijene plina u Hrvatskoj ne odražavaju stvarne troškove a osobito ne osiguravaju dostatna sredstva za razvoj i rekonstrukciju distribucijskog sustava.

distribucija plina; način određivanja cijena; metode regulacije; tarifni sustavi

nije evidentirano