hrvatski

O nekim zamjedbenim pojavama u odnosu skulpture na otvorenom i arhitekture

U radu se razmatraju neke od ključnih zamjedbenih i prikazivačkih pojava vezanih uz uvjete o kojima ovisi zamjedba figuralne skulpture na otvorenom i arhitekture nastale u kasnosrednjovjekovnom, renesansnom i baroknom razdoblju. To je razdoblje odabrano jer je kroz tadašnje promjene u odnosu između skulpture na otvorenom, arhitekture i prostora, moguće pratiti proces pri kojem se pokušava stvoriti prikaz koji će potaknuti zamjedbu što bližu vjerodostojnoj. Stoga su spomenici iz tih razdoblja vrlo pogodni za propitivanje mogućnosti i granica istovremenene zamjedbe figuralne skulpture na otvorenom i arhitekture te uvjeta u kojima je vjerodostojnost zamjedbe otežana. Najznačajnija posljedica težnje stvaranju prikaza koji će potaknuti zamjedbu što bližu vjerodostojnoj su usporedni i analogni proces osamostaljivanja figuralne skupture od arhitekture i proces pri kojem arhitektonski objekti dobivaju značajke skupture na otvorenom. Razlozi takvih promjena tumače se na razini zamjedbenih pojava, a ujedno služe i kao argumenti za osnovnu pretpostavku prema kojoj istovremena zamjedba dviju komponetata ovisi o mogućnosti njihovog usustavljivanja u koherentni zamjedbeni sustav.

figuralna skulptura na otvorenom; arhitektura; zamjedba; renesansa; barok

nije evidentirano