hrvatski

Psihičke posljedice u žena izloženih kroničnom psihičkom stresu

Malo se zna o dugoročnim psihičkim posljedicama traume civila u ratnim područjima koja je okarakterizirana mješavinom interpersonalnog nasilja, gubitaka i nesreća. Poslijeratno društvo, naročito u ratu najviše zahvaćenim i razorenim mjestima sa sobom je donijelo ne samo probleme vezane za promjene političkog, ekonomskog i društvenog sistema, nego i život u općoj nesigurnosti i neizvjesnoti u kojem su građani niz godina nakon društvenog sistema, nego i život u općoj nesigurnosti i neizvjesnosti u kojem su građani i niz godina nakon formalnog završetka rata bili suočeni sa svakodnevnim nesrećama, progonima i gubitcima. Cilj ovog istraživanja je bio procijeniti posttraumatske psihičke posljedice ratne traume, kod žena civila Hercegovačke regije koje su bile izložene prolongiranim višekratnim, traumatskim doživljajima tijekom i poslije rata. Istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku punoljetne ženske populacije, a ispitanice su podijeljene u dvije skupine. Ispitnu skupinu (=187) koja je bila izložena teškoj ratnoj i poslijeratnoj traumi činile su žene Zapadnog Mostara, a kontrolnu (N=180) su činile žene iz urbanih mjesta Zapadne Hercegovine koje tijekom rata nisu direktno bile izložene ratnim razaranjima i materijalnim gubicima, ali su ratnu zbilju osjećale kroz odlazak bližnjih na ratište i stalno ratno informacijsko okdruženje. Primjenjeni su slijedeći testovi: Opći demografski upitnik, HZQ, BSI, Upitnik socijalne podrške i kvalitete života. Rezultati su pokazali da su ispitanice ispitne skupine u odnosu na kontrolnu doživjele značajno veći prosječan broj traumatskih događaja (10, 13:3, 27) i imaju veći prosječan broj posttraumatskih simptoma (21, 19:12, 32) kao i značajnu veću prevalenciju PTSP-a (28, 3%:4, 4). Ispitanice koje su doživjele veći broj ratnih stresora imale su i više stresnih događaja nakon rata koji nelzavisno od broja ratnih traumatskih događaja doprinose broju i intenzitetu PTSP simptoma, i svim grupama općih psihičkih simptoma mjerenih BSI upitnikom. Također, visoko traumatizirane ispitanice ispitne skupine su značajno češće niskog ekonomskog statusa, češće su udovice i razvedene, aa i doživljaj kvalitete života kod njih je značajno manji od ispitanica kontrolne skupine. Uz kvalitetu života, jedan od najvećih resursa za borbu s traumom i ozdravljenje je socijalna podrška. Kod visoko traumatizirane ispitne skupine najbolji prediktor broja i intenziteta posttraumatskih simptoma bila je niska socijalna podrška suradnika, a jedini značajan prediktor prisutnosti PTSP-a bila je niska socijalna podrška prijatelja. Niska socijalna podrška suradnika i prijatelja je bila važniji prediktor od socijalne podrške obhitelji i na manifestaciju svih ispitivanih općih psihičkih simptoma za razliku od „ blago traumatizirane“ kontrolne skupine kod koje je socijalna podrška obitelji najvažniji prediktor svih posttraumatksih i općih psihičkih simptoma. Najznačajniji prediktor za manifestaciju i održavanje svih ispitivanih posttraumatskih simptoma kod ispitne skupine su broj traumatskih događaja, i čimbenici posttraumatske prilagodbve: kvaliteta života, i životne promjene, dok je kod kontrolne skupine značajan i najsnažniji prediktor svih ispitivanih grupa simptoma kvaliteta života.

Civili; žene; PTSP; kvaliteta života; socijalna podrška

nije evidentirano