hrvatski

Drukčija bića u književnosti starog Dubrovnika (granice mimesisa, granice fantastike)

Polazeći od shvaćanja da funkcija nadnaravnog i čudesnog u ranonovovjekovnoj visokoj književnosti nije identična funkciji kakvu ima fantastika od romantike do danas, u radu se analiziraju elementi fantastike u književnosti ranonovovjekovnog Dubrovnika. Drukčija bića u djela dubrovačke književnosti ne unose svijest o čovjekovoj dehumanizaciji, ne unose očuđenje, nelagodu, tajanstvenost i jezu, osobine koje posjeduje moderna fantastika. Proizvod predracionalističkog razdoblja, porijeklom iz kolektivne mitologije, ta su bića uklopljena u čvrst sustav vjerovanja, i to magijske provenijencije, svjedočeći o tome da je kršćanski svjetonazor koegzistirao s ostacima predkršćanskih vjerovanja, s poganskom baštinom bez oporbe i sukoba, bez osporavanja. Istodobno su takva drukčija bića, koja su doputovala iz bogatih i različitih slojeva i taloga tradicije i mitologije, u visokoj književnosti renesanse i baroka bila preoblikovana te su izražavala nove sadržaje, oblikovala brojna nova značenja. Čudesna i fantastična bića ranonovovjekovne književnosti rezultat su i kolektivnih simbolizacija i mitologizacija, produkt kolektivnog utjelovljenja imaginarnog, ali i proizvod pojedinačnih pjesničkih kompetencija svjedočeći o počecima procesa individualizacije i ovlašćivanja subjektivne mašte.

mimesis; fantastika; rano novovjekovlje; pretkršćanski elementi; imaginarij; kolektivitet i individualitet

nije evidentirano