hrvatski

Dubrovnik : otvoreni i zatvoreni grad

Književnokulturni prostor Dubrovnika tijekom ranog novovjekovlja stvaralački je sintetizirao brojne poetičke prakse i programe zapadnoeuropske književne kulture ostvarujući visoke estetičke dosege. Pritom je književnokulturna proizvodnja bila u visokom stupnju prilagođena ideologiji vladajućih struktura, štoviše podupirala je i stvarala željene i mitotvorne predodžbe vlasti o sebi samoj. Međutim, iako je bila skladna, prilagođena i u harmoničnu odnosu sa svim postojećim strukturama svjetovne i crkvene vlasti, u toj su se kulturi ipak ponekad čuli i glasovi oporbe i oporbenjaštva: tako oblikovanje književnog života i kulturni procesi nisu u ranonovovjekovnom Dubrovniku tekli bez antagonizama i ometanja od pojedinaca ili pak grupa koje su na ovaj ili onaj način bile marginalizirane. U radu se analiziraju takvi glasovi koji su se u književnim tekstovima suprotstavljali dominantnoj književnoj proizvodnji i vladajućim svjetonazorima. Takvi, neprilagođeni i suprotstavljeni glasovi čuli su se i iz redova građanstva, ali i iz redova vlastele i visokog klera, rijetko među glasovima ženske populacije.

Dubrovnik, kulturni prostor, reprezentativni književni kanon, vladajuće ideologije, društveni i staleški antagonizam, kulturno oporbenjaštvo

nije evidentirano