hrvatski

Alternative hormonskom liječenju u peri i postmenopauzi.

Produženjem očekivanog trajanja života žene, menopauzalna medicina sa svojim ciljem (kako liječiti simptomatologiju i prevenirati bolesti karakteristčne za postmenopauzu), postaje važan javnozdravstveni odjeljak. Postmenopauzalna žena nije više u isključivoj domeni ginekologa. Briga o njoj sada je multidisciplinarna. Liječnici opće medicine, kardiolozi, reumatolozi, ortopedi, dermatolozi, oftalmolozi, gerijatri ; samo su dio onih čija je međusobna suradnja ključna za održavanje zdravlja postmenopauzalne žene. Zato je pronalaženje i inerreakcija cijelog niza strategija pravi put za postizanje dobre kvalitete življenja kroz postmenopauzalne godine. Svaki se znanstveni, a pogotovo preegledni članak nakon 2002. godine referira na rezultate nekoliko velikh studija koje su potresle znanstvenu, stručnu, ali nadasve zajednicu korisnica hormonske terapije (HT) u postmenopauzi. Studija Inicijativa za žensko zdravlje (Women's Health Initiative, WHI)1 promijenila je mišljenja i odluke mnogih. Zaključak da rizici uporabe istraživane hormonske kombinacije (0, 625 mg konjugiranog konjskog estrogena ; conjugated equine estrogen, CEE i 2, 5 mg medroksiprogesteron acetata, MPA) nadmašuju dobroit, široko je i glasno odjeknula. Posljedični pad prodaje pripravaka za hormonsko liječenje zatekao je farmaceutsku industriju. Sjedinjene su Američke Države zabilježile značajno manji broj koisnica HT po objavi rezultata WHI studije2. Nakon sustavnog prirasta tijekom godina, hormonsko nadomjesno liječenje (HNL) je doseglo svoj povjesni vrhunac u SAD 2001. godine sa 91 milijun propisanih ciklusa. Taj se broj, međutim, 2003. godine smanjio na 57 milijuna3. Pet mjeseci nakon prvog WHI izvješća broj korisnica estrogensko-progestagenskih kombinacija (EPT) smanjio se za 46%4. Kao odgovor na rezulate ključnih publikacija WHI, HERS (Heart and Estrogen/progestin Replacment Study)5 i ERA (Estrogen Replacement and Atherosclerosis)6, naglo raste interes za alternativni i komplementarni pristup peri i postmenopauzalnoj problematici. Korisnice HT, ili one koje to namjeravaju biti, pokazuju nedounicu u odluci prekinuti ili započeti liječenje. Ponajviše su zabrinute zbog sumnje u moguću povezanost raka dojke i krvno-žilnih incidenata uz uporabu hormonskog liječenja7. Iako sintagma &laquo ; komplementarno i alternativno&raquo ; u znanstvenim raspravama budi negativne konotacije8, a estrogen je dokazano najučinkovitiji u tretmanu perimenopauzalne simptomatologije9, ipak je stvoren prostor za nagli uzlet i popularnost alternativnih pristupa. Nepreskripcijski pripravci su najčešće herbalnog izvora (fitoestrogeni ili fito-SERM-ovi), a korisrti se i E-vitamin, progesteronske kreme i akupunktura, odnosno elektrostimulacija aku točaka. Manji je broj pozitivnih, a veći negativnih nasumičnih, dvostruko slijepih, placebo kontroliranih studija (RCT), kao dokaz najvišeg stupnja, koje istražuju učinkovitost fitoestrogena u kontroli valova vrućine. Od preskripcijskih mogućnosti dobre su rezultate pokazali gestageni, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, gabapentin, klonidin i metildopa. Modifikacija načina života (kretanje, izbjegavane induktora topline i začinjene hrane) razuman je dodatni pristup u prevenciji izbijanja vazomotornih valova. Prema smejrnicama Nacionalne fonndacije za osteoporozu SAD, hormonska terapija se preporuča samo u prevenciji, a ne i liječenju osteoporoze. Kriterije prevencije i liječenja zadovoljavaju raloksifen, alendronat i risedronat. Samo za liječenje, a ne i prevenciju koristi se kalcitonin i parathormon. Dodatno se preporuča 1200 mg kalcija dnevno, vitamin D 400-800 IU/dnevno, tjelesna aktivnost, prestanak pušenja i konzumacije alkohola10. Zbog svojih tkivno selektivnih učinaka značajna je vrijednost tibolona u prevenciji osteoporoze i tretmanu postmenopauzalne simptomatologije11. Statini zauzimaju ključnu poziciju ispred, danas podložne raspravi, opservacijski deklarirane mogućnosti estrogena u primarnoj i sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti12. &laquo ; Alernativno&raquo ; je u medicinskoj znanosti oduvijek podložno sumnji. Negativnu atribuciju može izbjeći samo pozitivnim rezultatima niza dobro dizajniranih prospektivnih studija13.

Hormonska terapija; alternative; menopauza

nije evidentirano