hrvatski

Promjene varijabilnosti srčanog ritma tijekom stacionarne kardiološke rehabilitacije obzirom na stupanj depresivnosti u bolesnika s preboljelim srčanim infarktom

Cilj istraživanja bio je pronaći međuovisnost varijabilnosti srčanog ritma (VSR) u bolesnika s preboljelim srčanim infarktom (IM), mjerenu 24-satnim kontinuiranim snimanjem EKG-a, depresivnosti mjerene s nekoliko instrumentarija i njihove promjene nakon II. faze stacionarne kardiološke rehabilitacije. Ispitanici i metode: Prospektivno su na početku i kraju rehabilitacije praćena 134 konsekutivna bolesnika, 107 muškaraca i 27 žena u dobi od od 18-70 godina s preboljelim IM unutar 6 mjeseci. Rezultati: Kod dolaska na rehabilitaciju VSR nije bila znatnije snižena. Velika je depresija nađena u 22% bolesnika. Nakon rehabilitacije došlo je do značajnog porasta funkcionalnog kapaciteta bolesnika, poboljšanja lipidnog profila, povećanja svih pokazatelja VSR i smanjenja depresivnosti. Svega je 5 bolesnika na kraju rehabilitacije imalo veliku depresiju. Na VSR su značajno utjecali i spol i dob bolesnika, šećerna bolest, uzimanje beta blokatora. Na depresivnost su utjecali spol bolesnika, uzimanje anksiolitika i percepcija zamora po Borgu na ergometriji. Zaključak: Kardiološka stacionarna rehabilitacija postinfarktnih bolesnika ima povoljan utjecaj na povećanje njihove VSR i smanjenje depresivnosti, uz povećanje podnošenja napora i bolji profil čimbenika rizika. Depresivnost procijenjena CIDI-SFMD intervjuom i skalama za samoevaluaciju nije bila značajnije povezana s autonomnim živčanim disbalansom iskazanim pomoću VSR, niti je utjecala na njegove promjene tijekom rehabilitacije.

Varijabilnost srčanog ritma; depresija; kardiološka rehabilitacija

nije evidentirano