hrvatski

Istraživanje šuma hrasta crnike (Quercus ilex L.) i mogućnost prirodne obnove u Istri

Hrast crnika (Quercus ilex L.) predstavlja temeljnu klimatogenu vrstu drveća na Mediteranu, a većina tih šuma nalazi se u niskom uzgojnom obliku (panjačama). Panjače (izdanačke šume) hrasta crnike nastale su namjernim ili nenamjernim procesima degradacije sastojina visokog uzgojnog oblika. Zajedničko im je obilježje izostanak bilo kakvih uzgojnih radova u mladosti i tijekom njihova razvoja. Kako su prepuštene spontanom razvoju, formirao se čitav spektar, od onih najkvalitetnijih, suvislo obraslih, dobro sklopljenih s relativno visokom drvnom masom pa do nekvalitetnih, razbijenog sklopa, s kržljavim i kvalitetno lošim stablima male drvne mase. Istraživanja su obavljena u Eumediteranskoj vegetacijskoj zoni vazdazelenih šuma, na području Šumarije “ Pula” , "Poreč", "Cres-Lošinj" (7 pokusnih ploha) te na plohi u NP "Brijuni". Plohe imaju sve značajke šume crnike i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis H-ić/1956/1958). Praćeni su temeljni elementi strukture sastojine, zastrtosti tla te pojavnost i brojno stanje mladog naraštaja. Istraživanja pokazuju kako je brojno stanje mladog naraštaja hrasta crnike iz sjemena, kao temeljnog uvjeta za razvoj i opstanak tih sastojina, na svim plohama izrazito dobro, osim na plohi u NP "Brijuni". Međutim, zadovoljavajuća prirodna obnova upitna je zbog prevelikog broja stabala po ha, uskih krošanja te prevelike zastrtosti tla od preko 85%. Tijekom prirodne obnove ovih sastojina, nailazimo na određene probleme od kojih se po svojoj važnosti izdvajaju agresivnost crnike i lovora iz panja, konkurencija grmlja, neadekvatni i nepravovremeni uzgojni zahvati te prevelika prisutnost divljači. Autohtone sastojine hrasta crnike stabilni su ekosustavi koji se relativno lako odupiru negativnim biotičkim i abiotičkim činiteljima te stoga zaslužuju intenzivnija istraživanja.

hrast crnika; prirodna obnova; panjače; visoke šume

nije evidentirano