hrvatski

Slova iže i myslite u hrvatskoglagoljskim misalima i brevijarima

U članku se opisuje uloga i distribucija slova iže i myslite u hrvatskoglagoljskim kodeksima 14. i 15. st. Autor zaključuje da uporaba tih slova može biti dobar kriterij za datiranje, a katkad i za ubiciranje kodeksa. Što je njihova pojava češća, a raznolikost funkcija veća, to je kodeks u kojemu se pojavljuju stariji. Naravno, mora se računati s različitom konzervativnošću pojedinih pisara, pisarskih škola i s različitom starošću predložaka, na što je upozorio i Mareš (1983.). To znači da se taj kriterij mora uzimati oprezno i u kombinaciji s drugim paleografskim, jezičnim i povijesnim podatcima. Čini se da je prijelomno razdoblje u uporabi tih znakova kraj treće četvrtine 14. st. Do toga se vremena oba slova iže pojavljuju u brojnoj vrijednosti, a u glasovnoj službi mnogo su češće zastupljena u različitim ulogama, tj. i kao inicijali, kao veliko/početno slovo, u rubrikama/naslovima i na kraju riječi u ligaturama sa l i ž, a slovo myslite se podjednako često pojavljuje i kao inicijal i kao veliko slovo. Nema razlike između kodeksa sjeverne, krčko-istarske i južne, zadarsko-krbavske skupine. Nakon toga vremena inačica slova iže s nožicom specijalizira se isključivo za brojnu vrijednost, a funkcija drugoga slova iže (sa suknjicom) i slova myslite sve se više svodi na ulogu inicijala. Postaju sve vidljivije razlike među kodeksima i skupinama kodeksa koje su uvjetovane teritorijalnom pripadnošću i većom ili manjom tradicionalnošću pisarskih škola ili predložaka s kojih se tekstovi prepisuju. Tradicionalnošću se osobito ističu rukopisi s otoka Krka u kojima se ta slova pojavljuju ne samo češće, već i u većem broju uloga nego u kodeksima s drugih područja. Na temelju uporabe tih slova mogu se preciznije datirati i neki kodeksi koje su dosadašnji istraživači datirali samo 14. ili 15. stoljećem.

hrvatski crkvenoslavenski jezik, misali, brevijari, slova iže i myslite

nije evidentirano