hrvatski

Što trebamo dobiti od drugih da se ne bi osjećali usamljenima?

Usamljenost se javlja onoliko često koliko i prehlada tijekom zime. Weiss (1973) kao predstavnik interakcionističkog pristupa ističe da je usamljenost rezultat nerealizirane želje za vrlo specifičnim oblicima odnosa, odnosno usamljenost ovisi o percepciji pojedinca da njegove potrebe nisu zadovoljene u odnosima koje ima s drugima. Weiss (1973) je identificirao šest takvih potreba, tzv. socijalnih zaliha (socijalnih dobitaka): vođenje, potvrđivanje vlastite vrijednosti, socijalna integracija, privrženost, briga za druge i pouzdani oslonac. Dakle, specifičnost funkcije svakog odnosa je u tome da svaki odnos, s obzirom na dobitke koje osigurava pojedincu, ne može biti zamijenjen nekom drugom vrstom odnosa. Tako će se zbog nedostatka emocionalno privrženog odnosa javiti emocionalna usamljenost, a zbog neuključenosti u zadovoljavajuću socijalnu mrežu javit će se socijalna usamljenost. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koje od socijalnih zaliha značajno doprinose pojavi socijalne usamljenosti i emocionalne usamljenosti u domeni obiteljskih i ljubavnih odnosa. Na uzorku od 201 srednjoškolca i 202 studenta primijenili smo Skalu socijalne i emocionalne usamljenosti (Ćubela Adorić i Nekić, 2004) i Skalu socijalnih zaliha (Cutrona i Russell, 1987). Rezultati istraživanja pokazuju da postoje značajni efekti dobi i spola na ispitivane varijable. S obzirom na postojeće razlike, daljnjim analizama utvrdili smo koje socijalne zalihe značajno pridonose objašnjenju socijalne i emocionalne usamljenosti u domeni obiteljskih i ljubavnih odnosa posebno za srednjoškolce i studente i posebno za mladiće i djevojke. Rezultati pokazuju da je socijalna integracija osobito važna socijalna zaliha za pojavu socijalne usamljenosti. Za usamljenost u obitelji ističu se vođenje i pouzdani oslonac, dok su za usamljenost u ljubavi osobito važne privrženost i briga za druge.

usamljenost; adolescenti; privrženost

nije evidentirano