hrvatski

Analiza knjige – Leo Pessini: „Distanazija – do kada produžavati život“

Knjiga Brazilca prof.dr.sc. Lea Pessinija "Distanazija - do kada produžavati život?" - koja je objavljena 2001. u Sao Paolu, a u nas u Rijeci 2004. - prožeta je mišlju da su život i smrt dva nerazdvojna pola ljudske stvarnosti i da je za svaki od njih potrebno stanovito znanje i umijeće. Na jednoj strani to je umijeće življenja a na drugoj umijeće umiranja. Potonje je dosad u odnosu na prvo bilo uvelike potiskivano ili čak ignorirano, no danas ono dobiva podjednaku važnost kao i umijeće življenja. Naime, u vremenu u kojem živimo sve je razvidnije da treba moći i znati umrijeti u dostojanstvu i bez boli i patnji, a ne samo živjeti u blagodati i miru. Zbog toga se nikad nije tako učestalo i u različitim društvenim krugovima i na svim stranama svijeta raspravljalo o pitanjimja smrti i umiranja kao danas. Manje više sve te rasprave kreću se oko pojma eutanazije - koji je vrlo star i dobro poznat pojam sa svim svojim varijantama i komponentama - i u pravilu završavaju izjašnjavanjem "za" ili "protiv". S ovom, pak, knjigom i uvođenjem pojma „ distanazija“ u svjetsku i hrvatsku bioetičku literaturu, takvim se raspravama otvaraju šire pespektive i pruža bogatija argumentacija za produbljeno promišljanje spona života i smrti.

bioetika ; smrt ; terapijska ustrajnost ; autonomija

nije evidentirano