hrvatski

Stresori na radnom mjestu izvanbolničkih i bolničkih liječnika

Cilj rada je bio identifikacija i usporedba stresora između liječnika u bolnicama i liječnika koji su zaposleni u izvanbolničkim ustanovama, sa svrhom prepoznavanja i procjene specifičnosti radnih uvjeta te poduzimanja odgovarajućih mjera očuvanja i zaštite zdravlja pri radu. U istraživanje je uključen 61 liječnik: 29 liječnika radilo je u izvanbolničkim ustanovama, a 32 liječnika unutar bolnice. Stresori su ispitivani Upitnikom za procjenu stresora na radu u kojem su: opći podaci, stručni stupanj, radno mjesto, duljina radnog staža, radno vrijeme te 37 ponuđenih čimbenika stresa koje su ispitanici ocijenjivali Likertovom skalom (1-5). Ponuđeni čimbenici stresa obuhvaćaju stresore vezane uz organizaciju posla, profesionalne zahtjeve, međuljudske odnose i odnos liječnik-pacijent. Srednja dob (± SD) liječnika zaposlenih u bolnici bila je 42.3 ± 9.7 godina, a liječnika koji rade izvan bolnice 36.1 ± 5.0 godina. Liječnici zaposleni u bolnici značajnije su stariji od liječnika u izvanbolničkim ustanovama (t-test, P=0.003). Među liječnicima zaposlenima u bolnici, 19/32 (55%) su muškarci, a u izvanbolničkim ustanovama 18/29 (62%) žene. Ispitani liječnici u bolnici većinom su specijalisti - 27/32 (84%), dok u izvanbolničkim ustanovama gotovo polovica liječnika nema specijalizaciju -13/29 (45%). Liječnici zaposleni u bolnicama su kao vodeće stresore prepoznali: financijska ograničenja (66%), neadekvatna osobna primanja (66%), lošu organizaciju posla (53%) i preopterećenost poslom (50%). Liječnici iz izvanbolničkih ustanova među vodeće stresore svrstavaju: financijska ograničenja (52%), neadekvatna osobna primanja (52%), pritisak vremenskih rokova (52%), te lošu organizaciju posla (45%). Međuljudski stresni odnosi poput oskudne komunikacije s nadređenim te prijetnje sudskom tužbom i izloženost neprimjerenoj javnoj kritici, podjednako su zastupljeni (oko 30%) u obje ispitivane skupine. Različita distribucija stresora između ispitivanih skupina statistički je značajna (χ 2 test, P<0.05) u uvođenju novih tehnologija (21%:0% u korist izvanbolničkih liječnika), bombardiranju novim informacijama (24%:3% u korist izvanbolničkih liječnika) i 24-satnoj odgovornosti (17%:44% u korist bolničkih liječnika). Unatoč razlikama u uvjetima rada, spolnoj i kvalifikacijskoj strukturi između bolničkih liječnika i liječnika zaposlenih u izvanbolničkim ustanovama, stresori su uglavnom slični i najčešće su financijske i organizacijske prirode. Također, gotovo je trećina ispitanika iz obje ispitivane skupine prepoznala međuljudske odnose kao značajne stresore na svojim radnim mjestima. Rezultati istraživanja pokazuju na potrebu daljeg istraživanja problema stresa i prepoznavanja stresora na radnim mjestima zdravstvenih djelatnika u svrhu njihova savladavanja i očuvanja zdravlja i radne sposobnosti zaposlenih.

stres; radno mjesto; zdravstveni radnici

nije evidentirano