hrvatski

Imunološki sustav i stres ; previše dobrog nije uvijek zdravo

Imunološki sustav djeluje kao mreža stanica i staničnih produkata koji nas svojom suradnjom štite od napada patogenih organizama, virusa, bakterija i parazita koje nazivamo antigenima. To je precizno uravnotežen sustav koji, kada je obavio zadatak, koristi brojne načine samokontrole kako bi spriječio oštećenja vlastitog organizma. Kako bi se uspješno nosili s iznenadnim promjenama u okolini naš je organizam opskrbljen nizom fizioloških mehanizama koje nazivamo stresna reakcija. Stresna reakcija je koristan i organizmu potreban odgovor koji nam služi da se izvučemo iz stresne situacije. Imunološki sustav sudjeluje u mehanizmima stresne reakcije no njegovo funkcioniranje ovisi o tome da li je stresna reakcija akutna ili kronična. Akutni stresori oslobađaju stresne hormone koji imunološkom sustavu prenose upozoravajuće signale i potiču ga na pripremu za obranu od moguće infekcije. Kronični stresori, kojima ne vidimo kraj ili koji su izvan naše kontrole, nasuprot, oslabljuju imunološki sustav. Kod osoba pod kroničnim stresom fina ravnoteža te mehanizmi kontrole unutar imunološkog sustava su narušeni. Komunikacija između stanica više nije optimalna i cijeli sustav postaje nestabilan i neučinkovit. Pojedine stanice su pretjerano aktivne čime sprječavaju druge stanice da uspješno izvrše svoje zadaće i funkcioniraju kako je potrebno. Uslijed trajno povišene razine stresnih hormona stanice imunološkog sustava mogu se priviknuti i prihvatiti upozoravajuće signale kao normalno stanje. U takvom stanju ne mogu reagirati na nove podražaje i ako se susretnu s antigenom biti će manje učinkovite. Tada govorimo o imunosupresiji. S druge strane, zbog neprekidnog "stanja pripravnosti", u slučaju kada nema antigena, imunološki sustav svoje djelovanje greškom može usmjeriti protiv vlastitog organizma što je osnova za razvoj autoimunih oboljenja.

prirodna imunost; stečena imunost; akutni/kronični stres

nije evidentirano