hrvatski

Otočni logaritam: Aktualno stanje i suvremeni demografski procesi na Jadranskim otocima

Smjerom ukupnog kretanja, kvalitativnim značajkama demografskih procesa i njihovim vidljivim posljedicama, na Jadranskom se otočju jasno odražavaju dva demografska pola. Na jednoj strani imamo otoke demografskog rasta, koji pretpostavljaju i demografsku vitalnost, dok na drugoj strani brojno otočje depopulira s takvim biološkim posljedicama gdje je već i danas, u ozračju prisutne demografske strukture, nemoguća revitalizacija. U demografski pol progresije generalno uključujemo Kvarnerske, priobalne, razvijene i velike otoke, dok su Dalmatinski otoci, osobito njihov sjeverni arhipelag, zatim pučinski, nerazvijeni i manji otoci pod snažnim depopulacijskim procesima. Ova analiza nije imala cilj determinirati uzroke formiranja predznaka ukupnog kretanja stanovništva, već je brojnim demografskim pokazateljima osvijetlila suvremeno demografsko stanje na jadranskim otočnim skupinama. Skupine su bile grupirane po brojnim kriterijima, tako da je formirano pet otočnih i dvije naseljske skupine. Za svaku od njih konstruirane su međupopisne stope rasta ili pada broja stanovnika u zadnja tri popisa stanovništva, pa je tako i određen karakter bližega demografskog razvitka. Za svaku otočnu skupinu definirana je pripadnost određenom dobnom modelu, a pokazatelji dobne strukture najočitiji su dokaz različitih demografskih pozicija pojedinih otočnih skupina. Prosječna dob stanovnika naših otoka iznosila je 2001. godine oko 42 godine, međutim, taj je pokazatelj za neke otočne skupine već dosegao vrijednost više od 65 godina, dok je na drugima čak ispod državne razine (39, 3). Prosječnu starost populacije ispod razine cjelokupne otočne populacije 2001. godine od velikih su otočnih skupina imali Kvarnerski (40, 6 godina) i južnodalmatinski otoci (41, 6 godina). Iznad te razine izračunata je dob za sjeverno- (44, 7 godina) i srednjodalmatinske (42, 4) otoke. Prosječna dob cjelokupnoga Dalmatinskog otočja (42, 8 godina) bila je nešto viša od prihvaćenog kriterija od 42 godine, što je također znakovito i za pelješku populaciju (42, 8 godina). Prosječna starost otočnih populacija ovisi o veličini otoka. Stanovništvo iznimno malih otoka ima prosječnu starost (65, 6 godina) koja se približava prosječnoj dobi doživljenja sličnih populacija, pa se može zaključiti da je riječ o dugovječnosti populacije ili o nagovještaju skorog izumiranja najmanjih otočnih lokalnih zajednica. Najstarije stanovništvo malih otočnih skupina živi u sjevernozadarskoj skupini (57, 8 godina), te iškoj (57, 0 godina), dok je u prosjeku nešto mlađe, ali i nadalje u poodmakloj dobi, na zlarinskoj (55, 2 godine) i prvićkoj (52, 4 godine) skupini. Temeljem rezultata popisa stanovništva 2001. godine utvrđen je koeficijent starenja Jadranske otočne populacije od 26, 6 (udio stanovništva starijeg od 60 godina na ovom području iznosi 26, 6%) pa ga svrstavamo u predzadnji razred pređenog praga koeficijenta starosti. Iste godine cjelokupna hrvatska populacija imala je koeficijent starosti 21, 6. Indeks starenja za cjelokupno je otočje 2001. godine bio 121, 5, što znači da je stara populacija za više od jedne petine brojnija negoli mlada. Sve Dalmatinske otočne skupine imaju znatno zastupljeniju stariju generaciju (60 godina i više) negoli je na njima prisutna dječja i mladenačka populacija, dok je jedino na Kvarnerskim otocima približno jednak broj mlade i stare populacije. Od 122.418 ukupnog otočnog stanovništva njih je 60.058 muškog, a 62.360 ženskog spola. Koeficijent maskuliniteta je 963, 1. Rijetke su otočne skupine na kojima je veći udio muškog stanovništva. To su male otočne skupine: lastovska, čiovska, šoltanska i ugljanska, te naseljske skupine u kojima se nalaze naselja do 100 stanovnika i iznimno mali otoci. Stopa aktivnosti, odnosno udio aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu utvrđen prilikom popisa stanovništva 2001. godine, je za naše otočje iznosila 40, 86%. Naznačena stopa ukazuje na činjenicu da je na našim otocima tek 2/5 stanovništva aktivno, a 3/5 neaktivno. Ukoliko otočnoj populaciji pridodamo i pelješko stanovništvo, situacija se pogoršava jer je stopa aktivnosti na ovom poluotoku bila približno 38%. Razlika između razvijenosti Kvarnerskih i Dalmatinskih otoka, kao i između dalmatinskih otočnih skupina, odražava se i kroz stope aktivnosti gdje je ova stopa na Kvarnerskim otocima (43, 96%) za 11, 5% veća nego na Dalmatinskim otocima. Najniža je na sjevernodalmatinskim otocima gdje proizlazi da je tek nešto više nego svaki treći stanovnik radnoaktivan (35, 26%), dok je, gledajući prema jugu, stopa sve viša. U ukupnom otočnom stanovništvu neaktivna populacija sudjeluje udjelom od oko 60% (72.404), što znači da na dva aktivna otočana idu tri neaktivna. Od tog broja jednu polovicu čine osobe s osobnim prihodom, a drugu polovicu uzdržavana populacija. Takva proporcija prisutna je na Kvarnerskim i srednjodalmatinskim otocima, dok je na sjevernodalmatinskoj otočnoj skupini prisutnija populacija s osobnim prihodom, a na južnodalmatinskim otocima uzdržavano stanovništvo. Gotovo svaki treći stanovnik (30, 0%) radnoaktivnog kontingenta nalazi se izvan radnoaktivne funkcije. Približne su demografske rezerve na Kvarnerskim i južnodalmatinskim otocima (26, 3%), nešto veće na srednjodalmatinskim (28, 3%), a znatno veće na sjevernodalmatinskim (36, 2%). U distribuciji završenih škola koje je pohađalo otočno stanovništvo prevladavaju srednje škole. Gotovo polovica (48, 8%) otočana starijih od 15 godina nalazi se u toj kategoriji. Najčešće su to srednje škole u kojima se steklo neko zanimanje, u trajanju od tri godine. U spolnoj strukturi ove obrazovne razine više su zastupljeni muškarci nego žene. Udjelom od 20, 4%, na drugom se mjestu po obrazovnoj razini nalazi ono stanovništvo koje je završilo osmogodišnju školu. U toj kategoriji prevladava ženska populacija. Zbog visoke prosječne starosti i udjela starog otočnog stanovništva u ukupnom broju starijih od 15 godina, na ovom je prostoru primjetno zastupljena populacija koja je završila osnovno obrazovanje u školama do trećeg razreda (5, 9%), te ona koja je pohađala sedam razreda osnovnog školovanja (12, 1%). Oko 1, 5% otočana nema niti jedan razred završene škole, a u spolnoj strukturi ove populacije trostruko je više žena. Na našim otocima živi veći broj i udio stanovnika iznad 15 godina koji je završio fakultet (5, 6%) nego onaj broj koji ima završenu gimnaziju (4, 6%), dok je broj onih koji su završili više škole tek neznatno manji nego završenih gimnazijalaca. U posebnom se poglavlju raspravlja o budućemu demografskom razvitku Jadranskih otoka. Od tri osnovne skupine projektivnih metoda kao optimalna je izabrana podvarijanta kohortne metode, gdje je projicirano stanovništvo svih otočnih skupina do 2011., a potom i do 2021. godine. Podvarijanta (B) ove metode pretpostavlja blago antiemigracijsko djelovanje, ali i biološku projekciju zatečenog stanovništva. Pošto je dobno-solna struktura stanovništva našeg otočja nepovoljna i projicirano će stanovništvo također imati nepovoljnu dobno-spolnu strukturu što, naposljetku, dovodi i do depopulacije. Metodom « otvorene» optimističnije projekcije, ovo se stanje tek neznatno ublažava.

jadranski otoci; demografski procesi

nije evidentirano