hrvatski

Hrvatsko kajkavsko gramatičko nazivlje u gramatici latinskoga jezika Antuna Rožića

Antun Rožić autor je gramatike latinskoga jezika koja je izdana u dvije knjige od kojih prva, Pervi temelyi diachkoga jezika za pochetnike vu domorodnom jeziku, Varaždin, 1821., uvodi u morfologiju latinskoga jezika, a druga, Kratko naputjenye vu kruto hasznoviteh, i zevsema potrebneh temelyih diachkoga jezika, Budim, 1820., donosi sintaktičke napomene o uporabi padeža, aktiva i pasiva, veznika i zamjenica te gerundiva i supina. Ti su opisi gramatičkih temelja latinskoga jezika za nas posebno zanimljivi jer su pisani hrvatskim kajkavskim književnim jezikom. Ta je gramatika zapravo hrvatska preradba gramatike latinskoga jezika Jozsefa Grigelya Institutiones Grammaticae in usum scholarum grammaticarum regni Hungariae et adnexarum provinciarum koja je objavljena u nekoliko izdanja (prvo 1809.), a izrađena je prema načelima gramatike Emanuela Alvaresa. Rožićevo tumačenje latinske gramatike na materinskom jeziku umjesto Grigelyeve posve se uklapa u terezijansko-jozefinske reforme školstva započete u drugoj polovici 18. stoljeća u Habsburškoj Monarhiji. U radu se nakon analize sadržajne strukture Rožićeve gramatike i osvrta na način opisa i definicije pojedinih gramatičkih kategorija pristupa iscrpnoj analizi hrvatskoga kajkavskoga gramatičkog nazivlja koje je vrijedno jer je autor pokazivao istančan osjećaj za pronalaženje hrvatskih ekvivalenata za latinske izraze. Usporedba nazivlja u njegovoj gramatici s već postojećim nazivljem iz drugih gramatičkih i pravopisnih priručnika kajkavskoga izričaja pokazuje visok stupanj standardiziranosti uporabe hrvatske kajkavske gramatičke terminologije, a i sam jezik kojim je gramatika pisana potvrđuje standardiziranost hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika.

hrvatsko kajkavsko gramatičko nazivlje; latinska gramatika; Antun Rožić

nije evidentirano