hrvatski

Misera plebs contribuens u politici bečkoga dvora i reorganizacija kraljevinske uprave nakon bune 1755.

Pitanje regulacije privatnopravnih odnosa između vlastelina i njegovih podanika usko je vezano uz politiku Dvora prema zemljama krune sv. Stjepana u vrijeme vladavine Marije Terezije. Dvor je ciljano pokušavao poboljšati položaj kontribuenata, pri čemu se njegove metode za ostvarivanje tog cilja mogu podijeliti na dvije razine: preuzimanje brige o pritužbama kontribuenata od strane upravnih oblasti i donošenje urbara, tj. zakonske regulative maksimalnih davanja. Donošenje privremenog urbara za Hrvatsku 1755. nakon niza buna koje su izbile početkom te godine tek je jedan aspekt i početak intervencije Dvora u društveni i politički život Banske Hrvatske tih godina. Rezultati kraljevske komisije na čelu s grofom Althanom, iako je njezin prvotni cilj bio ispitivanje i uklanjanje uzroka bune, mnogo su dalekosežniji - djelovanje te komisije otkrilo je niz nepravilnosti u funkcioniranju kraljevinske političke uprave, potpuni manjak kraljevskog autoriteta u zemlji te duboki raskol hrvatskog plemstva i stvaranje reformske struje unutar hrvatskog društva usmjerene prvenstveno protiv apsolutne vlasti pojedinaca na čelu kraljevinske uprave. To saznanje, pojačano neuspjehom hrvatskih staleža da na temelju privremenog urbara izrade stalni urbar za Hrvatsku, navelo je Dvor na jačanje kontrole uprave na lokalnoj, odnosno županijskoj razini i obvezivanje političkih tijela Kraljevine na brigu o zaštiti kontribuenata. Cilj je izlaganja na temelju građe arhiva centralnih institucija – prvenstveno na temelju registrature Ugarske dvorske kancelarije – ukazati na utjecaj događaja 1755. na promjene u upravnoj strukturi zemlje, osobito na reorganizaciju hrvatskih županija po uzoru na slavonske i mađarske županije.

Hrvatska; 18. stoljeće; urbari; upravna povijest

nije evidentirano