hrvatski

Socijalna politika: (ne)primjeren odgovor zajednice na potrebe mladih

Rad je dio znanstvenog projekta Položaj, problemi i potrebe mladih Zagrebačke županije. Rezultati istraživanja ukazali su na slabljenje fertilitetne motivacije mladih, naglašen nepovoljan doživljaj obiteljskih obveza i slabiju spremnost na edukaciju o obiteljskim vrijednostima. U tom je kontekstu važno naglasiti da obiteljske obveze znatno povoljnije doživljavaju mladi koji su osnovali bračnu zajednicu i imaju roditeljsko iskustvo. Ispitanici u pravilu smatraju kako u slučaju poremećenih međuljudskih odnosa bračni partneri trebaju potražiti stručnu pomoć, a također je naglašena svijest o privatnosti obitelji i odlukama vezanim uz osnivanje i/ili održavanje bračne zajednice. Odnos mladih prema društveno neprihvatljivim pojavama indicira visok stupanj zabrinutosti velike većine njih brojnim društvenim činiteljima rizika, osobito kada žive u urbaniziranijim naseljima. Ovaj podatak u planiranju socijalne politike ima dvojak značaj: s jedne strane ukazuje na nedovoljnu komunikaciju između mladih i službi zaduženih za sigurnost i sprječavanje društvenih rizika, a s druge strane ukazuje na neiskorišten potencijal mladih da osobno pridonesu sigurnijem okruženju. Kako se provedba socijalne politike za mlade u velikoj mjeri temelji na aktivnostima socijalnih i zdravstvenih službi te nevladinih organizacija, bitno je uočiti da s centrom za socijalnu skrb kontaktira tek svaki dvadeseti, a s nevladinim organizacijama svaki deseti ispitanik, dok su u zdravstvenom sektoru najčešće korištene usluge domova zdravlja. Uz nezaposlenost i niži stupanj obrazovanja, kao rizični činitelj u socijalizaciji mladih posebno je naglašeno konzumiranje alkohola većine njih. Ostala sredstva ovisnosti konzumira znatno manji broj ispitanika, a čini se da skupinu od 10 do 15% mladih karakteriziraju kumulativne otegotne okolnosti koje se ogledaju u oskudnim materijalnim prilikama, problemima sa zdravljem, visoko rizičnim seksualnim aktivnostima i sličnom. Na razini primarne prevencije, povećanu je pozornost potrebno posvetiti većoj skupini mladih (od desetine do dvije petine ispitanika) koja se upušta u umjereno rizične spolne odnose, konzumira duhan, izražava nedostatnu brigu za prevenciju zdravstvenih problema, izražava zabrinutost zbog društvenih činitelja rizika te iskazuje potrebu za psihološkim savjetovanjem, pomoći u stjecanju radnih navika i socijalnoj integraciji. Istraživanjem je također utvrđena nedostatna integriranost osoba s invaliditetom u različite socijalne skupine, ali je uočen i zadovoljavajući potencijal mladih koji bi, uz potporu zajednice, mogao pomoći realizaciji mjera usmjerenih boljoj socijalnoj integraciji mladih s invaliditetom. Ukratko, mladi su iskazali potrebu za snažnijom društvenom potporom, ali modaliteti potpore ovise o brojnim specifičnostima pojedinih skupina mladih, ponajviše o njihovu socioprofesionalnom statusu. U tom je pogledu ustanovljeno da bi olakšavanje zapošljavanja mladih urodilo brojnim pozitivnim posljedicama koje bi svoj odraz imale u umanjivanju stope njihovih rizičnih ponašanja, ali i u provedbi obiteljske i populacijske politike.

mladi, socijalna politika, rizična ponašanja

nije evidentirano