hrvatski

Kako po stepenicama predjezične i (rane) jezične komunikacije?

Danas u logopediji postoje brojni terapijski pristupi, a razlikuju se u pristupu djetetu, u dorađenosti planiranja intervencije (kada započeti, stupanj strukuriranosti i sl.), u intenzitetu i načinu na koji se utječe na dijete (indirektno preko roditelja, direktni rad s djetetom), u pripadnosti određenoj teorijskoj školi, te u okruženju u kojem se postupak odvija (kućno okruženje, kabineti..). Obilježje kojem zasigurno teži svaki sustav je maksimalno korištenje potencijala djeteta i poboljšanje njegove komunikacije s okolinom. Pristup koji će se opisati ne pripada strogo okvirima neke terapijske škole, ne nudi opće smjernice za svu djecu neovisno o pretpostavljenim uzrocima teškoća, već zagovara individualni pristup koji se oblikuje na temelju razvojnih obilježja pojedinog djeteta. Osim uzimanja u obzir čimbenika kao što su podaci o ranijim biomedicinskim i pedagoškim tretmanima polazište za oblikovanje logopedske terapije jest pouzdana procjena kognitivnog, komunikacijskog i jezičnog profila. Najvažnija okosnica terapije je svakako postavljanje malih ciljeva što znači dosezanje prve više stepenice kako u komunikaciji tako i u jeziku. Ostvarivanje postavljenih ciljeva se tijekom terapije kontinuirano i promišljeno prati. Raznovrsnost terapijskoga pristupa prikazat će se putem manje skupine djece koja su detaljno praćena kroz razdoblje od deset mjeseci. Odabrana je upravo ova skupina jer se kod ove djece provode logopedska terapija i psihološko savjetovanje u kućnome okruženju. Skupina djece bit će opisana iz aspekta komunikacijskih i jezičnih obilježja (razvojni stupanj, funkcije i sredstva komunikacije) na osnovu kojih se ova djeca dijele na: djecu u predjezičnoj komunikaciji (2), te djecu koja se nalaze u fazi jezične komunikacije. Zajedničko obilježje cijele skupine je perinatalno oštećenje mozga i druge medicinske teškoće. Kako se u kliničkome radu često susrećemo s djecom s obilježjima koja pripadaju autističnome spektru ostvarena je suradnja s Kabinetom za poremećaje iz autističnog spektra koji se orijentira na dijagnostički i terapijski rad s djecom iz upravo te skupine, te će se prikazati njihov pristup. Opisat će se načela poticanja komunikacije koja imaju podlogu u teorijskome znanju o ranome razvoju: kako poticati prijelaz k intencijskoj komunikaciji (npr ; slijediti interese i vodstvo djeteta, stvarati socijalne rutine), kako putem funkcija komunikacije otvoriti put ka složenijim sredstvima. Unutar opisanoga terapijskoga pristupa naglasit će se uloga neverbalne komunikacije (poticanje razvoja gesta), aspekt igre, te važnost djetetove inicijative u komunikaciji s okolinom. Opis terapijskih postupaka će se upotpuniti pokušajem dobivanja odgovora na sljedeća pitanja: U kojoj dobi djeteta se roditelji obraćaju za pomoć i zašto?, Koje su vrste teškoća najučestalije?, Što su najčešći roditeljski strahovi?, Što roditelji očekuju od stručnjaka (logopeda, psihologa)?

terapijski pristup; pouzdana procjena

nije evidentirano