hrvatski

Psihološke metode procjene djeteta koje ne progovara u očekivano vrijeme

Suvremeni psihološki pristup procjeni se promijenio s obzirom na nove spoznaje o jezičnom razvoju i procesima koji ga oblikuju. On nadilazi utvrđivanje verbalnog i neverbalnog kvocijenta te obuhvaća procjenu različitih kognitivnih sposobnosti, socijalnu kogniciju, igru i primjeren način saopćavanja rezultata roditeljima. U radu će biti prikazan pregled psiholoških mjernih instrumenata i postupaka koje psiholozi u Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koriste prilikom procjene razvojnog statusa djeteta predškolske dobi (0-6 godina). Budući da se u radu često susreću s djecom koja odstupaju od očekivanog obrasca jezično-govornog razvoja, bitno je u svrhu diferencijalne dijagnostike utvrditi različite aspekte spoznajnog, socijalnog i komunikacijskog funkcioniranja djeteta. Najčešće primjenjivani instrumenti za procjenu psihomotornog i intelektualnog razvoja djeteta su Razvojni test Čuturić i Bayley ljestvice dječjeg razvoja, te WPPSI-III (The Wechsler Preschool and Primary Scale of Intelligence -Third Edition). Ukoliko ne radi u timu s logopedom, za procjenu jezičnog razumijevanja psiholog koristi Reynell razvojne ljestvice govora. Po potrebi, ovisno o teškoćama djeteta, vrši se i neuropsihološka procjena te se u tu svrhu koristi baterija testova NEPSY, a u planu je nabavka CANTAB-a (Cambridge Neurological Test Automated Battery), te različiti zadaci posebno konstruirani za procjenu izvršnih funkcija. U svrhu procjene socijalne kompetencije koristi se Vineland ljestvica socijalne zrelosti, dok se za procjenu socijalne kognicije upotrebljavaju različiti zadaci za teoriju uma. Na osnovu anamneze, iskaza roditelja, navedenih instrumenata, te procjene spontane igre i komunikacije djeteta s roditeljem i ispitivačem, psiholog stvara cjelovitu sliku o trenutnom funkcioniranju djeteta. Nakon iscrpnog dijagnostičkog postupka slijedi timska odluka o terapiji i psihološko-logopedsko savjetovanje roditelja. Klinička iskustva su pokazala da za djecu koja su prošla diferencijalnu dijagnostiku ne postoji dovoljan broj primjerenih terapijskih programa. U posebno teškom položaju su obitelji s djecom koja imaju atipični komunikacijski razvoj, te djeca s teškoćama u području pažnje. U pojedinim slučajevima pokazao se koristan poseban oblik razvojno-psihološkog savjetovanja poduprt video snimkom interakcije roditelj-dijete. Naime, roditelj treba razumjeti razvojne osebujnosti (ograničenja) svojeg djeteta da bi ga mogao poticati na pravi način. Savjetovanjem se ujedno želi ojačati roditelja u njegovom samopouzdanju kako bi se poboljšala kvaliteta interakcije s djetetom.

psihološke metode procjene djeteta; atipični jezični razvoj

nije evidentirano