hrvatski

Socijalna i emocionalna usamljenost u adolescenciji: uloga osobina ličnosti, privrženosti, socijalnih zaliha i socijalnih strategija

Većina definicija usamljenosti naglašava da je usamljenost neugodno i emocionalno uznemirujuće iskustvo. Iako se usamljenost javlja u svim periodima čovjekova razvoja, tijekom adolescencije ona je relativno izraženija. Najčešća objašnjenja izraženije pojave usamljenosti u adolescenata navode se specifični razvojni zadaci i procesi razvoja koji se odnose na postizanje emocionalne i ponašajne neovisnosti o roditeljima, te uspostavljanje novih prisnih veza s vršnjacima. U ovom smo se istraživanju, od velikog broja teorijskih pristupa, koji nastoje dati svoj prilog objašnjenju nastanka usamljenosti, najvećim dijelom orijentirali na interakcionističko shvaćanje usamljenosti. Jedan od najznačajnijih predstavnika ovog pristupa je Weiss, koji ističe da usamljenost prvenstveno ovisi o percepciji pojedinca da njegove potrebe nisu zadovoljene u odnosima s drugima. Weiss je identificirao šest takvih potreba (socijalnih zaliha): vođenje, potvrđivanje vlastite vrijednosti, socijalna integracija, privrženost, briga za druge, pouzdani oslonac. Svaki odnos ima specifičnu funkciju s obzirom na dobitke koje osigurava pojedincu, te kao takav ne može biti zamijenjen nekom drugom vrstom odnosa. Kako svaki odnos ima posebnu funkciju, tako je Weiss ističe potrebu za dva tipa usamljenosti: socijalnu usamljenost i emocionalnu usamljenost. Socijalna usamljenost nastaje kao nedostatak smislenog prijateljstva i zajedništva, odnosno socijalne integriranosti, dok je emocionalna usamljenost rezultat nedostatka bliskog privrženog odnosa. Osim navedenih socijalnih zaliha, rezultati mnogobrojnih istraživanja pokazali su da i neke osobine ličnosti značajno pridonose objašnjenju socijalne i emocionalne usamljenosti (kao npr. neuroticizam i ekstraverzija). Za pretpostaviti je da bi i dimenzije privrženosti imale značajnu prediktorsku ulogu u objašnjenju socijalne i emocionalne usamljenosti u adolescenciji. Kako je adolescencija razvojni period u kojem se intenzivnije počinju uspostavljati prisniji odnosi s vršnjacima, to je ujedno i period u kojem dolazi do promjene u hijerarhiji objekata privrženosti. Uspješnost suočavanja s različitim izazovima i problemima u socijalnim situacijama ovisi i o socijalnim strategijama koje koristimo, pa je za pojavu usamljenosti osobito indikativno korištenje izbjegavanja kao socijalne strategije (Nurmi, Toivonen, Salmela- Aro, Eronen, 1997). Ranija istraživanja nisu uključivala zajednički utjecaj osobina ličnosti, stilova privrženosti i varijabli kao što su socijalna podrška i socijalne strategije u objašnjenju socijalne i emocionalne usamljenosti, nego su samo ispitivane pojedinačne direktne veze ovih varijabli s usamljenošću. Vrlo je važno uzeti efekte ovih varijabli zajedno jer upravo to može dati jasniju sliku u identificiranju faktora koji mogu pojačati rizik za pojavu usamljenosti, a samim time i intervencija koje bi umanjile taj rizik. Sa svrhom pojašnjenja odnosa varijabli ličnosti, privrženosti, socijalnih zaliha i socijalnih strategija sa socijalnom i emocionalnom usamljenošću, na osnovi dosadašnjih rezultata predložen je heuristički model determinanti usamljenosti u adolescentnoj dobi. Cilj ovog istraživanja je bio testiranje odnosa varijabli unutar modela, kao i pokušaj utvrđivanja koje od navedenih komponenti modela predstavljaju važnije prediktore za objašnjenje emocionalne i socijalne usamljenosti u adolescenciji. Na uzorku od 403 sudionika (201 srednjoškolca i 202 studenta) u dobi od 14 od 25 godina, primijenjen je veći broj upitnika kojima su se zahvatile varijable od interesa za ovo istraživanje. Ispitale su se varijable sljedeće varijable koje su u ovom istraživanju promatrane kao prediktorske, a to su: crte ličnosti (ekstraverzija, emocionalna stabilnost i ugodnost), dimenzije privrženosti (anksioznost i izbjegavanje u odnosu s ocem, majkom i najboljim prijateljom/icom), socijalne zalihe (vođenje, potvrđivanje vlastite vrijednosti, socijalna integracija, privrženost, briga za druge, pouzdani oslonac) i socijalne strategije (očekivanje uspjeha, ponašanje irelevantno za zadatak, izbjegavanje, gospodarenje, traženje socijalne podrške, pesimizam). Kriterijske varijable su činile socijalna i emocionalna usamljenost, s tim da je emocionalna usamljenost definirana kroz domenu obiteljskih odnosa, odnosno ljubavnih odnosa. Rezultati su pokazali da postoje značajni efekti dobi i spola na neke od ispitivanih prediktorskih i kriterijskih varijabli. Studenti imaju više rezultate na skalama koje mjere: ugodnost i emocionalnu stabilnost, svih šest socijalnih zaliha, te socijalne strategije koje se odnose na gospodarenje i očekivanje uspjeha. Srednjoškolci više izbjegavaju najboljeg prijatelja/icu, više koriste pesimistične socijalne strategije i više su emocionalno usamljeni u domeni ljubavnih odnosa. Djevojke su pak, manje emocionalno stabilne, ali su ipak ugodnije u odnosu na mladiće. Manje su anksiozne u odnosu s najboljim prijateljem/icom, te manje izbjegavaju majku i najboljeg prijatelja/icu za razliku od mladića. Percipiraju više socijalnih zaliha, i više koriste adaptivne socijalne strategije. U odnosu na mladiće, djevojke su manje socijalno usamljene i manje su emocionalno usamljene u domeni ljubavnih odnosa. Analiza povezanosti među ispitivanim varijablama ukazuje da su i uzorku srednjoškolaca, studenata, te mladića i djevojaka, gotovo sve varijable međusobno povezane i to u očekivanim smjerovima. Ovi rezultati ukazuju na oprez u daljnjim interpretacijama rezultata, zbog statistički značajnih interkorelacija prediktorskih varijabli, koje umanjuju točnost rezultata regresijskih analiza s obzirom na zajedničku varijancu koju dijele. Rezultati stupnjevitih i hijerarhijskih regresijskih analiza ukazuju da ispitivane prediktorske varijable različito pridonose objašnjenju kako socijalne usamljenosti, tako i emocionalne usamljenosti u domeni obiteljskih i ljubavnih odnosa. Što ukazuje na potrebu razlikovanja ova dva tipa usamljenosti u adolescenciji. Svi dobiveni rezultati interpretirani su u skladu s postojećim teorijskim pristupima koji nastoje objasniti nastanak usamljenosti, kao i pomoću specifičnih razvojnih zadataka i promjena u adolescentnoj dobi.

socijalna usamljenost ; emocionalna usamljenost ; crte ličnosti ; privrženost ; socijalne zalihe ; socijalne strategije ; adolescencija

nije evidentirano