hrvatski

Neurobiologija posttraumatskog stresnog poremećaja

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je česti psihijatrijski poremećaj, koji izaziva značajnu patnju bolesnika i njihovih obitelji i opterećuju troškovima cijelo društvo. Neurobiološka podloga PTSP-a uključuje promjene neuroendokrinih i neurotransmitorskih sustava. U novije vrijeme učinjeni su značajni pomaci u razumijevanju neurobiologije PTSP-a. PTSP se prvenstveno povezuje s neuroendokrinim promjenama, odnosno s promijenjenom aktivnosti osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HHN). Primijećeno je pojačano oslobađanje kortikotropin-oslobađajućeg čimbenika/hormona u osoba koje pate od PTSP-a, ali i paradoksalno sniženo oslobađanje kortizola. Taj nalaz nije potvrđen u svih bolesnika s PTSP-om, jer je pokazano da bolesnici s PTSP-om imaju također ili povišenu ili nepromijenjenu razinu kortizola u plazmi. Nadalje, čini se da je karakterističan nalaz u PTSP-u izrazita supresija kortizola nakon primjene niske doze deksametazona, dakle pojačan supresivni odgovor kortizola na deksametazonski test. Osim promijenjene regulacije osovine HHN, promijenjena je i aktivnost osovine osovine hipotalamus-hipofizna-štitna žlijezda, i PTSP je karakteriziran s povećanim osobađanja slobodne i vezane frakcije trijodotironina u serumu. U zdravih je osoba odgovor na stres i ekstremnu traumu posredovan specifičnim neurokemijskim putevima koji nadziru aktivnost različitih neurotransmitorskih sustava. U PTSP-u su mehanizmi prilagodbe i odgovora na ekstremni stres promijenjeni, te nastaju kognitivni poremećaji kao što su poremećaji pamćenja i nemogućnost zaborava. Ti kognitivni poremećaji mogu nastati radi promijenjenog funkcioniranja noradrenergičkog, serotonergičkog, dopaminergičkog, GABA-ergičkog, glutamatergičkog i opioidnog sustava. Osim promjena u tim neurotransmitorskim sustavima, PTSP se javlja kod pojedinaca koji imaju određenu predispoziciju za razvoj PTSP-a, kao što su određeni genetski čimbenici, žeski spol, izloženost ranom traumatskom iskustvu, te smanjeni hipokampalni volumen. Naši podaci pokazuju da hrvatski ratni veterani s kroničnim PTSP-om izazvanim ratnom traumom imaju promijenjene periferne biološke pokazatelje. Naime, ratni veterani oboljeli od PTSP-a imaju povišenu razinu kortizola u plazmi i povišenu koncentraciju T3 u serumu, povišene vrijednosti kolesterola i triglicerida i smanjene vrijednosti HDL-kolesterola u serumu, sniženu koncentraciju dopamin-beta hidroksilaze u plazmi i povećanu aktivnost trombocitne monoaminooksidaze. Koncentracija trombocitnog serotonina izrazito je povišena u onih ratnih veterana koji su razvili psihotički podtip PTSP-a. Prema uputama Konsenzus grupe za PTSP, potrebno je istražiti promjene morfologije mozga izazvane traumatskim iskustvom i usporediti ih s kliničkim simptomima PTSP-a, te istražiti morfološke, neurobiološke i emocionalne posljedice rane traume i traume doživljene u odrasloj dobi, povezati te promjene s neuroplastičnosti i istražiti reverzibilnost tih promjena i razlike između kratkotrajnog ili dugotrajnog učinka traumatskog iskustva. Proučavanje neurobioloških promjena u PTSP-u može doprinijeti boljem razumijevanju nastanka, razvoja i liječenja PTSP-a.

neurobiologija; posttraumatski stresni poremećaj

nije evidentirano