hrvatski

Prirodni zakoni u sjeni prirodnog prava: dvije linije argumentacije u Levijatanu

U ovom radu autor želi pokazati da se Hobbesov nauk o državi ne može svesti na logičku konstrukciju koja, potpuno apstrahirajući od etičkog sadržaja, problemu prevladavanja nevolje prirodnog stanja pristupa kao problemu mehanike sila. Za uspostavu trajnog građanskog stanja ne može biti dovoljan samo moćan suveren koji jamči mir držeći podanike silom u pokornosti. Autor smatra da je u Levijatanu moguće razlikovati dvije linije argumentacije. Prva polazi od temeljne vrijednosti samoodržanja i iz nje izvedenog prirodnog prava koje je istovremeno i uzrok sukoba u prirodnom stanju i osnova za njegovo prevladavanje. Iz prirodnog prava Hobbes, međutim, ne može izvesti uvjete održanja građanskog stanja uspostavom kojega ta linija završava. Potrebna mu je druga linija argumentacije koja se temelji na pojmu prirodnog zakona. Sadržaj prirodnih zakona moralni je nauk čije prihvaćanje je uvjet mogućnosti uspostave i održanja zajedničkog života. Njegova važnost proizlazi iz temeljnog Hobbesovog uvida da samo moć ne može biti trajno jamstvo sigurnosti. Autor zaključuje da se Hobbesov Levijatan ne može održati ako podanike i suverena ne povezuje moralna svijest o važnosti prirodnih zakona.

država; suverenost; prirodno stanje; prirodni zakoni; prirodno pravo; Hobbes

nije evidentirano