hrvatski

O neokonzervativizmu ili o euroameričkim intelektualnim integracijama

Za razliku od kontinentalnog, osobito francuskog, anglosaksonski je liberalizam od svojih početaka tijekom 16. i 17. stoljeća bio istodobno vrlo konzervativan sa stajališta modernog značenja tog pojma. Njegovu je prirodu najbolje opisao američki izumitelj i političar Benjamin Franklin idejom o sprezi uspjeha u bogaćenju, racionalnog rada, vrline i vjere u Boga, riječima : "Ništa nije tako kadro dovesti čovjeka do blagostanja kao vrlina". Autor u članku izlaže kontinentalne sustave konzervativnog mišljenja poput hrvatske konzervativne tradicije u seljačkoj ideologiji između dva svjetska rata, njemačkog protudemokratskog konzervativizma i srednjeeuropskog katolicizma iz 19. i početka 20. stoljeća. Za razliku od ovih zastarjelih tipova, autor piše da je anglosaksonski neokonzervativizam rodjen sedamdesetih godina, vrhunac mu je vladavina R.Reagana i M.Thatcher, a oblikuje se kao vrijednosna dopuna neoliberalnoj ekonomskoj doktrini i politici. Upravo tom spregom on se odvaja od libertanijanskog i socijalnog liberalizma šezdesetih godina.

neokonzervativizam; intelektualci; integracija

nije evidentirano