hrvatski

Kontrastivna lingvostilistička raščlamba iz opusa Ive Andrića

Knjiga je nastala iz težnje za pronalaskom usporednih sustava dvaju slavenskih jezika - hrvatskog jezika i ruskog jezika. Hrvatski i ruski jezik su genetski srodni jezici te je posve razumljivo što je takva srodnost ograničila različitost njihovih sustava. Pored toga mogli smo na pojedinim mjestima primijetiti kako jezici mogu pasivno sudjelovati u stvaranju književnog djela. To se posebno odnosi na ruski aktivni particip prezenta i pasivni particip perfekta te pasivni particip prezenta i pasivni particip perfekta - kao jednu mogućnost više u izražavanju ruskog jezika što smo vidjeli u knjizi u primjerima broj 4 i broj 5. Knjiga Kontrastivna lingvostilistička raščlamba iz opusa Ive Andrića potvrđuje u cjelini ono staro, već poznato pravilo kako se nezastariva jezična vrijednost uvijek iznova mora prevoditi i prilagođavati ukusu novog vremena. Predmet hrvatsko-ruskog kontrasta u ovoj knjizi su Andrićevi tekstovi prevođeni u vrijeme SSSR-a. Tako je to vrijeme preslikano i u prijevod pa na pojedinim mjestima nailazimo na primjere "sovjetizacije". Tako se, na primjer, Andrićev leksem "imperija" u primjeru 461 prevodi kao "gosudarstvo" iako ruski jezik kao internacionalizam također poznaje riječ "imperija". Do sovjetizacije je najčešće dolazilo na ideološkoj razini. Tako je po ondašnjoj sovjetskoj ideologiji bitna zajamčenost zajedničke egzistencije, dok je pojedinačna bila uvijek u drugom planu. To se vidi u primjeru 4 u kojem Andrić objektivno govori o višegradskim nevoljama koje su "teške za celu varoš a velike kao vasiona za svakog pojedinca". Ruski prijevod umanjuje te nevolje pa u ruskom nalazimo kako su se te nevolje "samo činile ogromnim" svakom pojedincu. To se vidi i iz Andrićeva primjera "Nije vrijeme došlo da ginemo nego da se vidi ko je kakav", što je (sukladno proklamiranom sovjetskom žrtvovanju za domovinu) u cijelosti izostavljeno u primjeru 51. Također, ideološki razlozi krivi su za još jedno iskrivljivanje izvornika u primjeru 189: Andrićev junak iz romana Na Drini ćuprija ne može voljeti "ni svoju majku, ni svoje sestre ni rođenog brata, a kamoli jednu ideju", a u ruskom taj isti junak, ne može voljeti "ni majku, ni sestru, ni brata, nego samo ideju". Poseban problem ruskom prevoditelju predstavljala su "poremećena vremena". Na pojedinim mjestima prevoditelj izostavlja poremećena vremena (kao u primjeru 53) ili njihovo značenje ublažava nazivajući ih "prijelaznim vremenima" kao u primjeru 45. Tako se nameće zaključak kako ruski prijevod izostavlja (a ponekad čak i falsificira) dijelove izvornog teksta na najosjetljivijem mjestu Andrićevih filozofsko-historijskih generalizacija brinući se o čistoti duše ruskih čitatelja. Možda za to i nije kriv prevoditelj, nego netko drugi. Složio bih se s onima koji misle da je umnogome ovakav prijevod odredila analogofobija. Na kraju bismo mogli zaključiti kako zbog svega toga ruski prijevod Andrića vrvi prepričavanjima, koja dovode do izmjena, dopuna, a veoma često i do eliminacija izvornog teksta. Stoga se veselimo novim ruskim prijevodima, prijevodima koji dolaze.

Hrvatski jezik; ruski jezik; kontrastivna lingvistika; stilistika.

nije evidentirano