Pretražite po imenu i prezimenu autora, mentora, urednika, prevoditelja

Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 253388

Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća : 1800.-1914.


Dukovski, Darko
Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća : 1800.-1914., Zagreb: Alinea, 2005 (monografija)


Naslov
Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća : 1800.-1914.
(History of the Middle and Southeast Europe 19th and 20th Century : 1800-1914)

Autori
Dukovski, Darko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, strucna

Izdavač
Alinea

Grad
Zagreb

Godina
2005

Stranica
312

ISBN
953-180-116-9

Ključne riječi
povijest; udžbenik; Srednja i Jugoistočna Europa; 19. stoljeće
(history; book; Middle and Southeast Europe; 19th Century)

Sažetak
Možda više no ikada ranije u povijesti 19. je stoljeće razdoblje intenzivnih dodira, ali još intenzivnijih i žešćih sudara naroda, kultura, vjera i civilizacijskih tekovina Srednje i Jugoistočne Europe. Posve očekivano. Razdoblje je to nacionalnog osvješćivanja brojnih naroda koji obitavaju na tom prostoru i njihovih snažnih težnji za stvaranjem vlastitih nacionalnih država. Proces europeizacije, pozapadnjivanja ili modernizacije, ma koliko taj pojam bio diskutabilan, shvaća se kao proces kojim se tijekom 19. st. Jugoistočnom Europom širio racionalizam, provodila sekularizacija, razvijala trgovina i tržište, jačala industrijalizacija i stvarala buržoazija. Balkanci su postajali Europljani tako što su se oslobađali posljednjih ostataka imperijalnog nasljeđa. Tada su Srednjoeuropljani, i to oni koji su bili ponosni na svoje civilizacijske dosege i imperijalno nasljeđe, istodobno postajali i Balkanci, žestoko se protiveći tom oslobađanju. Nedvojbeno je da su se prostori Srednje i Jugoistočne Europe društveno i gospodarski razvijali na različite načine, ali i isto tako nedvojbeno da se ta različita društva sudjelovala i u razmjeni iskustava. Imala su neke dodirne točke, bar u nacionalnom pogledu. Pojasnimo ovu tvrdnju. Uspostavom nacionalnih državaa u odnosu spram Osmanskoga i Habsburškog Carstva, revolucionarno načelo nacionalnosti pobijedilo je načelo imperijalnosti. Njime su primjerice potkopani temelji Austro-ugarske nagodbe koja je i sama djelomice bila posljedica nacionalnoga načela. Načelo nacionalnosti koliko god se ugledalo na zapadne, liberalne uzore, bilo je kontaminirano shvaćanjem kako je razvoj nacije uvjetovan posjedovanjem i širenjem određenih, reklo bi se, nacionalnih teritorija. To je ostavština koju su nacije u nastajanju dobile od svojih bivših i aktualnih imperijalnih gospodara.Objedinivši značajne znanstvene sociologijske teorije, jasno je da se srednjoeuropsko i jugoistočnoeuropsko, naposljetku, i balkansko društvo, u tom razdoblju do Prvoga svjetskog rata temeljilo na selu, uz nekoliko manjih oaza razvijenoga industrijskog, urbanog društva. U novim su se državama postupno uvodile liberalne i demokratske ustanove što je kao najvažniji rezultat vodilo uvođenjeu seljaštva u politički život zemalja. U nekim zemljama, primjerice Srbiji, Grčkoj i Bugarskoj njegovi su se glasovi priznavali. Rumunjska je u tom smislu seljake uvela u politiku nešto kasnije. Naposljetku, kada se sagledava značaj seljaštva u ovim prostorima shvaća se da nove države i ne bi mogle nastati bez nacionalno-revolucionarne snage i moći seljaštva. Upravo su stoga, Veliku balkansku (istočnu) krizu potaknuli seljački pokreti 1875. Godine. Srednjoeuropsko ruralno društvo postaje značajno u politici tek 80-ih i 90-ih godina 19. st., da bi svoju pravu političku i društvenu vrijednost i težinu pokazalo tek u razdoblju do Prvoga svjetskog rata. Od kraja 19. st. dio nove nacionalne građanske inteligencije (druge gradske generacije) idealizira seljački način života i razmišljanja. O njima se govori kao stvarnima predstavnicima naroda i nacije. Njihova se kultura, narodna kultura prepoznaje kao neiskvarena, čista nacionalna kultura. Time u ime jedne zamišljene nacije, nacionalna građanska inteligencija pokušava srušiti vlast autoritativnih vladara. Pritom se srednjoeuropski seljaci shvaćaju kao politički potencijal: ne samo kao izborni stroj, nego i kao pokretačka snaga radikalnijih promjena. Pred Prvi svjetski rat u svim državama Jugoistočne Europe učinjeni su napori u modernizaciji društva. No, to nije bilo dovoljno. Povećanje industrijske proizvodnje na Balkanu prije 1914. privukao je mali broj europskih i vaneuropskih poduzetnika. Zajednička europska povijest svakog naroda ponaosob ima vlastitu kronologiju. Isti se procesi povijesti u svim tim zemljama nisu odvijali istodobno ali ni jednakomjerno. Njihove su slične posljedice u svakom od ovih naroda posve drukčije doživljene i shvaćene. Nacionalni memento svakog naroda nosi u sebi specifične konotacije, predrasude i poruke za budućnost. Sva se složenost odnosa brojnih naroda koji žive jedni pored drugih upravo proistječu iz tih futurističkih poruka. Usto, prostor Srednje i Jugoistočne Europe uvijek je bio i još je prostor političkoga i gospodarskog interesa velikih sila. Bačva baruta uvijek je potpaljivana kada je europskoj ili tzv. visokoj politici bila potrebna kakva kriza, po mogućnosti Velika i Istočna.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Povijest

Napomena
953-180-135-5 (cjelina)



POVEZANOST RADA


Ustanove
Filozofski fakultet, Rijeka

Profili:

Avatar Url Darko Dukovski (autor)

Citiraj ovu publikaciju

Dukovski, Darko
Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća : 1800.-1914., Zagreb: Alinea, 2005 (monografija)
Dukovski, D. (2005) Povijest Srednje i Jugoistočne Europe 19. i 20. stoljeća : 1800.-1914.. Zagreb, Alinea.
@book{book, author = {Dukovski, D.}, year = {2005}, pages = {312}, keywords = {history, book, Middle and Southeast Europe, 19th Century}, isbn = {953-180-116-9}, title = {History of the Middle and Southeast Europe 19th and 20th Century : 1800-1914}, keyword = {history, book, Middle and Southeast Europe, 19th Century}, publisher = {Alinea}, publisherplace = {Zagreb} }