hrvatski

Konzularna predstavništva Velike Britanije u Hrvatskoj 1945.-1948.

Uvjeti za djelovanje britanskih političkih predstavnika u poratnoj Jugoslaviji i Hrvatskoj nisu bili osobito pogodni jer je odnose dviju zemalja obilježavao niz neriješenih političkih pitanja. Ipak, pragmatizam britanske politike - koji se izražavao u spremnosti da se unatoč načelnim razlikama zadrže prihvatljivi odnosi - nailazio je i na drugoj strani na sličnu sklonost. U tom smislu, rad konzularnih predstavnika u Hrvatskoj, unatoč povremenim ekscesima, imao je važno mjesto. Unatoč političkoj uniformnosti poratne Jugoslavije, Zagreb se u nizu aspekata, osobito kulturnog i javnog života te mentaliteta uopće, u izvještajima slika kao 'europski grad', a i neki drugi dijelovi Hrvatske dobivaju pažnju kao osobite cjeline, što govori da su diplomatski predstavnici pokazivali zanimanje za sredinu u kojoj su djelovali. Povijesno-kulturološke primjedbe u diplomatskim izvještajima smještale su Hrvatsku na 'Zapad' pri čemu se osobito isticao C. Wakefield-Harrey, prvi generalni konzul u Zagrebu. Karijerni diplomat, koji je prije rata službovao u više zemalja ali nije imao radno iskustvo u jednoj komunističkoj zemlji, bio je, također, i izrazito protukomunistički orijentiran. Uočljiva je njegova sklonost izdvajanju 'hrvatskog pitanja' na način kako ga se postavljalo u političkoj javnosti prijeratne Hrvatske te nastavilo tako gledati u preostalim opozicijskim krugovima u Hrvatskoj, osobito u krugovima oko Katoličke crkve te u izbjegličkim krugovima. Generalni konzul R. Cornwallis Stevenson, koji je zamijenio Wakefiel-Harreya, bio je jednako kritičan prema političkom okružju u kome je djelovao, ali nešto manje osoban te je i vlastite probleme koje je imao u pronalaženju smještaja primao s ustrajnom strpljivošću.

Velika Britanija; Hrvatska; konzulat; Zagreb; Split

nije evidentirano