hrvatski

Problematika koštane pregradnje u visokomliječnih krava ; endokrinološka i biokemijska istraživanja

Visoka proizvodnja mlijeka u mliječnih krava zahtijeva dodatne prilagodbe mehanizma održavanja homeostaze. Veliki gubitak kalcija i fosfora mlijekom mora se nadoknaditi resorpcijom u probavnom traktu i resorpcijom iz depoa ovih minerala u kostima, što rezultira razgradnjom koštane mase i slabljenjem čvrstoće kostiju. Mehanizam koštane pregradnje u smislu pojačane razgradnje ili izgradnje koštane mase reguliran je prvenstveno hormonalnim putem. Iako je proces održavanja homeostaze kalcija i fosfora prilično složen, u njemu načelno sudjeluju paratireoidni hormon (PTH), kalcitonin i 1, 25-dihidroksikolekalciferol (1, 25(OH)2D3). Oni svojim djelovanjem reguliraju resorpciju kalcija i fosfora u probavnom sustavu, reapsorpciju iz primarne mokraće u bubrežnim tubulima i obim razgradnje koštane mase. Estrogeni potiču resorpciju kalcija iz probavnog trakta, mehanizmima neovisnim o 1, 25(OH)2D3 i koče razgradnju kostiju. Kritično razdoblje najintenzivnijeg prometa minerala u organizmu mliječne krave je početak laktacije i njezino uzlazno razdoblje. Potrebe organizma za kalcijem i fosforom tijekom suhostaja su najmanje, te stoga naglo povećanje gubitka kalcija prvog dana laktacije uzrokuje nerazmjer između povećanih potreba za kalcijem i mogućnosti resorpcije iz probavnog trakta i endogenih zaliha u kostima, često sa posljedičnom hipokalcemijom. Regulacija homeostaze s vremenom se prilagodi povećanjem resorpcije kalcija iz crijeva i povećanim obimom razgradnje koštane mase. Tijekom prvih 6-8 tjedana laktacije kostur krave gubi oko 13 % svojeg ukupnog sadržaja Ca. U kasnoj laktaciji, uslijed hipertrofije probavnog trakta i stalnog djelovanja 1, 25(OH)2D3, krava resorbira dovoljno kalcija za održavanje potreba za proizvodnjom mlijeka i obnovu zaliha kalcija u kosturu, međutim, upitno je da li se koštana masa u ovim uvjetima u potpunosti obnovi. Sa povećanjem dobi životinje, obim resorpcije kalcija u crijevima se smanjuje. Posljedica je otežana prilagodba na nagli porast potreba za kalcijem u početku laktacije. Moguće je da se ovaj nedostatak kompenzira povećanim obimom razgradnje kostiju. Posredni uvid u obim pregradnje kostiju moguć je praćenjem biokemijskih pokazatelja koštanog metabolizma u mokraći i krvi, koji nastaju kao rezultat aktivnosti osteoblasta i osteoklasta. S tim u vezi istraživali smo kretanje koncentracija kalcija, fosfora, PTH, kalcitonina, estradiola ; te pokazatelja koštane pregradnje: osteoklacina, C telopeptida kolagena tipa I (CTx), kao i aktivnost alkalne fosfataze specifične za koštano tkivo (BSALP) i kisele fosfataze (ACP) u krvi dviju starosnih skupina krava i junica holsteinske pasmine. Rezultati pokusa pokazali su statistički značajan (P<0, 001) porast CTx u krvi početkom laktacije, dok koncentracija ostalih istraživanih pokazatelja tijekom različitih faza laktacije pokazuje stabilnost. Usporedbom podataka dobivenih od dvaju starosnih skupina krava nisu uočene statistički značajne razlike. Kod junica, u usporedbi sa kravama druge i četvrte laktacije uočene su značajno veće koncentracije fosfora, CTx i povećana aktivnost BSALP, te značajno manja aktivnost ACP u krvi (od P<0, 05 do P<0, 001). Dobiveni rezultati ukazuju na povećanje obima razgradnje koštane mase u početku laktacije, koje se održava i tijekom uzlaznog dijela laktacijske krivulje, te potvrđuju poznate činjenice o značajno povećanom obimu pregradnje kostiju, sa naglaskom na sintezu koštane mase, tijekom rasta kod mladih životinja.

mliječne krave; koštana pregradnja; markeri koštane pregradnje

nije evidentirano