hrvatski

Južnoslavenske folklorne koncepcije drugotvorenja duše i zoopsihonavigacije/zoometempsihoze

Nastojala sam pokazati kako u teorijskom instrumentariju etnologije, folkloristike i, dakako, antropologije s ovih prostora uglavnom prevladava dvojni koncept (tjelesne i slobodne) duše ili koncept jedinstvene (monističke) duše (određenije, u posljednjem slučaju – tjelesne duše koja u postmortalnoj egzistenciji dobiva atribute slobodne duše). Tragom (tek) spomenutih teorija o pluralnoj, multipliciranoj duši, što je, dakako, oprečno konceptu monističke duše, nastojala sam pratiti koncepte drugotvorenja duše – zoo/psihonavigacije (zoo/metempsihoze), pod čime, između ostaloga, podrazumijevam drugotvorenja duše prilikom same smrti (postmortalna duša) i privremene smrti (u posljednjem slučaju riječ je o drugotvorenju duše mitskih bića i nadnaravnih osoba u animalnoj egzistenciji), u okviru čega sam promatrala topos (lokalizacija), konfiguraciju, kronologiju i trangresije toposa (zoometempsihoze i translokacije) duše. U razmatranju transgresije toposa duše, s jedne strane podrazumijevam zoo/metempsihoze (s obzirom da se duša u postmortalnoj egzistenciji očituje prema nekim vjerovanjima i u animalnim atributima), a s druge strane i njezine translokacije – folklorne konceptualizacije prema kojima duša u postmortalnom svijetu pronalazi novo stanište, sklonište. Prema navedenim vjerovanjima o lokalizaciji duše očituju se i koncepti monističke duše, i to tjelesne (jedinstvene) duše, s obzirom da je riječ o duši koja je vezana uz određene tjelesne organe (tjelesna duša) koja tek u trenutku smrti, odjeljujući se od tijela, figurira kao slobodna duša. Isto tako pokušala sam interpretirati simbol Stabla svijeta kao sjedišta duša umrlih, pri čemu je značajno da se upravo koncept ptice-duše zadržao u folklornim predodžbama o postmortalnoj duši. Upravo brojna vjerovanja o grobnom stablu kao i mitem o vilinskom i vještičjem stablu mogla bi se uzeti dokaznom matricom o navedenoj predodžbi o Stablu svijeta kao prebivalištu duša umrlih. Naravno, prilikom određivanja Stabla svijeta kao toposa na kojemu prebivaju duše umrlih potrebno je imati u vidu – kao što napominje, primjerice, Marija S. Maerčik – kako je mitopoetska slika, mitologem o duši-ptici arhaičniji od kozmologije Stabla svijeta s njegovom vertikalnom trodijelnom strukturom.

duša; narodna vjerovanja; zoopsihonavigacije; zoometempsihoze

nije evidentirano