hrvatski

Provjera situacijske stabilnosti suočavanja učenika s akademskim i interpersonalnim stresom

Istraživanje stabilnosti suočavanja sa stresom u različitim stresnim situacijama usko je vezano uz još uvijek aktualnu znanstvenu raspravu o određenju suočavanja kao stabilnog stila ili promjenjive strategije. Pregledom dosadašnjih istraživanja može se pretpostaviti da navedeni modeli nisu podjednako primjenjivi na objašnjenje stabilnosti svih dimenzija suočavanja i da istraživanja nisu obuhvatila sve pokazatelje stabilnosti suočavanja. Osnovni cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi situacijsku stabilnost suočavanja provjerom stabilnosti faktorske strukture novokonstruiranih skala suočavanja s dobivanjem loše ocjene i interpersonalnim sukobom i provjeriti stupanj povezanosti strategija i obrazaca suočavanja u navedenim stresnim situacijama. U istraživanju su sudjelovale učenice (N=194) i učenici (N=178) od 5. do 8. razreda osnovne škole. Rezultati su pokazali da se faktorska struktura skala suočavanja mijenja primjenom skale na različite stresne situacije. Korelacije faktorskih bodova i bruto rezultata subskala suočavanja ukazuju na to da najviši stupanj stabilnosti pokazuju burne emocionalne i neprimjerene reakcije i udaljavanje od problema, dok najniži stupanj stabilnosti pokazuje usmjerenost na rješavanje problema. Predložena je i demonstrirana primjena Cohrannovog Kappa koeficijenta za utvrđivanje jedinstvenog koeficijenta stabilnosti obrazaca suočavanja. Analiza obrazaca suočavanja pokazala je da je najstabilniji obrazac suočavanja emocionalna reaktivnost i obrazac potpunog izostanka suočavanja, dok najmanju stabilnost pokazuje obrazac isključive usmjerenosti na rješavanje problema.

stres; suočavanje; školski neuspjeh; interpersonalni sukob

nije evidentirano