Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Produktivnost, kemijski sastav i održivost introduciranih kultivara trava u planinskom području (CROSBI ID 124292)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Leto, Josip ; Knežević, Mladen ; Bošnjak, Krešimir ; Vranić, Marina ; Perčulija, Goran ; Kutnjak, Hrvoje ; Klišanić, Vedran Produktivnost, kemijski sastav i održivost introduciranih kultivara trava u planinskom području // Mljekarstvo, 56 (2006), 2; 139-156

Podaci o odgovornosti

Leto, Josip ; Knežević, Mladen ; Bošnjak, Krešimir ; Vranić, Marina ; Perčulija, Goran ; Kutnjak, Hrvoje ; Klišanić, Vedran

hrvatski

Produktivnost, kemijski sastav i održivost introduciranih kultivara trava u planinskom području

U Republici Hrvatskoj se većina sjemena za zasnivanje novih i obnavljanje postojećih travnjaka uvozi. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi rodnost, kemijski sastav i održivost 13 introduciranih kultivara trava, u brdsko-planinskom području RH. U 2000. godini najveći prinosi ST utvrđeni su kod kultivara engleskog ljulja Pimpernel i Calibra, te mačjeg repka cv. Richmond (prosječno 10, 5 t/ha). Najniži prinos suhe tvari (ST) utvrđen je kod blješca (6, 35 t/ha), ali ne značajno niži od prinosa ST bezososate stoklase, nacrvene vlasulje, sva tri kultivara klupčaste oštrice, westervoldskog ljulja i mačjeg repka cv. Bilbo (prosječno 7, 12 t/ha). U 2001. najveći prinosi ST utvrđeni su kod nacrvene vlasulje, blješca, bezososate stoklase, livadne vlasulje, klupčaste oštrice cv. Okay, engleskog ljulja cv. Pimpernel, te klupčaste oštrice cv. Baraula i Amba (prosječno 14, 9 t/ha). Najslabiju produktivnost ST imali su westerwoldski ljulj i talijanski ljulj (prosječno 9, 8 t/ha). U 2002. najveći prinos ST utvrđen je kod blješca (12, 89 t/ha). Zatim su slijedili bezososata stoklasa i kultivari klučaste oštrice sa 20% nižim prinosom ST od blješca, westervoldski ljulj i mačji repak cv. Bilbo sa 24% nižim prinosom ST, kao i oba kultivara engleskog ljulja sa oko 30% nižim prinosom ST od blješca. Utvrđene su značajne razlike (P<0.05) među kultivarima u svim praćenim parametrima kemijskog sastava, osim za sadržaj nedušičnih ekstarktivnih tvari (NET). Najviše sirovih bjelančevina (SB) imali su bezosata stoklasa, talijanski ljulj cv. Bofur, kultivari klupčaste oštrice, blještac, livadna vlasulja, westerwoldski ljulj, mačji repak cv. Bilbo (prosječno 24, 78%). Signifikantno najniži sadržaj sirovih vlakana (SV) utvrđen je kod westerwoldskog ljulja (18, 07%), te kod livadne vlasulje, talijanskog ljulja i blješca (prosječno 19, 7%). Najveću pokrovnost i najmanja variranja tijekom istraživanja utvrđeni su kod engleskog ljulja cv. Pimpernel, oba kultivara mačjeg repka i klupčaste oštrice cv. Amba i Okay.

kultivari trava ; prinos ; kemijski sastav ; pokrovnost

nije evidentirano

engleski

Herbage productivity, chemical composition and persistence of introduced grass cultivars in mountain area

nije evidentirano

grass cultivars ; yield ; chemical composition ; ground cover

nije evidentirano

Podaci o izdanju

56 (2)

2006.

139-156

objavljeno

0026-704X

Povezanost rada

Poljoprivreda (agronomija)