hrvatski

Armiranobetonski most preko Velikog Struga kod Bročica, 1915.-1916.

Most na Velikom Strugu najveći je armiranobetonski most sagrađen u Hrvatskoj prije raspada Austro – Ugarske monarhije. Ukupne dužine otvora od stotinu metara i u svjetskom je kontekstu u tome trenutku rijetkost. Sveukupno do svršetka prvog svjetskog rata podignuto je u svijetu samo 40 do 50 takvih mostova. Sagrađen je na mjestu ranijeg drvenog mosta tijekom 1915. i 1916. godine, iako se njegov potpun završetak odužio do 1922. Usprkos tomu što je u tim godinama, zbog ratnih potreba, vladala velika nestašica, kako radne snage, tako i materijala, u Austro – ugarskoj Monarhiji, vojne su institucije, zbog strateške prometne pozicije mosta i potrebe brzog prebacivanja trupa u Bosnu i Hercegovinu, diktirale njegovo doista brzo dovršavanje. Kao radnici upotrijebljeni su ruski ratni zarobljenici. Most se nalazi na strateški vrlo značajnoj točki, gdje se veže zapadna Slavonija, pa i dobar dio sjeverozapadne Hrvatske sa sjeveroistočnom Bosnom. Projekt mosta zajedničko je djelo dvaju inženjera, stručnjaka za gradnje u armiranom betonu – Zagrepčanina Milana Čalogovića i Vukovarca Frana Funtaka, oba đaka budimpeštanske Kraljeve Josipove politehnike. Zbog veličine mosta i smjelosti konstrukcije Funtakova stručnost i dugogodišnje iskustvo u gradnji armiranobetonskih mostova nisu bili dovoljni. Čalogović se već ranije oprobao pri izradi smjelih konstrukcija od armiranog betona – pri konstruiranju kupole i zvonika crkve Svetoga Blaža u Zagrebu. Uz to, Čalogović se, po povratku u Hrvatsku iz Budimpešte, 1904. godine, razvio u glavnog domaćeg pisca tekstova o gradnjama u armiranom betonu. Jasno i detaljno razlučiti prilog obojice nemoguće je, tim prije što je arhivska građa o izgradnji objekta sačuvana vrlo fragmentarno, samo za prve zahvate iz 1915. godine. Vjerojatno je Čalogović odigrao istu ulogu kao i pri gradnji spomenute zagrebačke crkve – konstruktorsku, dok je oblikovne detalje konstrukcije razrađivao Funtak. I doista, stilske osobitosti građevine u cijelosti se poklapaju s dotadašnjim Funtakovim stvaralaštvom. Stilski najkarakterističnije riješen dio mosta predstavlja ograda sa specifičnom raščlambom stupova obelisknog oblika s utorima na vrhu. Krajevi ograde izrazito su monumentalni i izvedeni u cijelosti od armiranog betona. Primijenjeni oblikovni jezik pokazuje već elemente art – decoa. Most je sagrađen po lučno – grednom sistemu. Na dva pilona, postavljena u korito rijeke i na temelje na obali, oslanjaju se masivni armiranobetonski lukovi na kojima počiva kolnička konstrukcija, sastavljena od mrežasto postavljenih armiranobetonskih greda. Kolnik djelomično počiva direktno na lukovima – na tjemenu, a djelom na stubićima koji povezuju lukove s kolnikom. Vrlo lagano uzdignuta niveleta – linija kolnika, koja gotovo kao da se prelama u sredini mosta, objektu daje posebnu eleganciju. Funtak i Čalogović projektiraju most na Velikom Strugu pod snažnim utjecajem svog učitelja s budimpeštanske Politehnike, Szilárda Zielinskog, prvog mađarskog doktora tehnike, pariškog đaka, koji je slovio kao glavni stručnjak za armiranobetonske gradnje u Ugarskoj. Usporedba mosta na Velikom Strugu s mostom u Örményesu, nedaleko Temišvara, u tadašnjoj Ugarskoj (danas Rumunjskoj), sagrađenog po projektu Szilárda Zielinskog, jasno pokazuje koliko je on utjecao na svoje učenike. Usporedba pak s mostom u Vienne u Chatelleraultu potvrđuje kako su tadašnji mostograditelji u cijeloj Europi baratali ne samo s istim kontruktorskim metodama, već i s vrlo sličnim oblikovnim jezikom. Most na Velikom Strugu srušen je nažalost tijekom Drugog svjetskog rata, budući da se nalazio u neposrednoj blizini logora u Jasenovcu. Na njegovim je temeljima sagrađen željezni most 50 – tih godina 20. stoljeća, srušen u ratu 1991. Uz njegove ostatke sagrađen je u drugoj polovini 90 – tih novi armiranobetonski most, koji danas služi za cestovni promet.

armiranobetonski most; Milan Čalogović; Fran Funtak; secesija; art-deco; Veliki Strug

nije evidentirano