hrvatski

Funkcionalni kapacitet bolesnika s preboljelim infarktom miokarda ovisi o načinu liječenja u akutnoj fazi bolesti

UVOD: U posljednjih desetak godina, u suvremenoj kardiologiji je aktualna usporedba različitih načina liječenja akutnog infarkta miokarda (IM) sa ST- elevacijom. Cilj ovog rada je procijeniti funkcionalni kapacitet bolesnika s preboljelim IM ovisno o načinu liječenja u akutnoj fazi bolesti. BOLESNICI I METODE: U studiju je uključeno 128 uzastopnih bolesnika s preboljelim prvim IM sa ST- elevacijom unutar 2 do 12 tjedana od početka bolesti. Svi bolesnici su bili hospitalizirani u bolnici u Krapinskim Toplicama radi provedbe druge faze kardiološke rehabilitacije. Studijom je obuhvaćeno 36 žena ili 28% i 92 muškarca ili 72% svih ispitanika. Bolesnici su bili podijeljeni u tri skupine: skupina I u kojoj je bilo 38 bolesnika (30%) &#8211; bolesnici koji su akutnoj fazi IM podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI) , skupina II u kojoj je bilo 46 bolesnika (36%) &#8211; bolesnici koji su u akutnoj fazi IM liječeni fibrinolitičkom terapijom i skupina III u kojoj su bila 44 bolesnika ili (34%) &#8211; bolesnici koji u akutnoj fazi IM nisu liječeni fibrinolitičkom terapijom niti su podvrgnuti PCI, a koji su hospitalizirani unutar 24 sata od početka tegoba. Prosječna dob bolesnika u skupini I je bila 57 &plusmn ; 10, u skupini II 58 &plusmn ; 9 i u skupini III 61 &plusmn ; 11 godina (NS). Kod svakog bolesnika je na kraju rehabilitacije učinjeno ergometrijsko testiranje kojim je procijenjen funkcionalni kapacitet i koronarna rezerva. Pored toga, kod svakog bolesnika je učinjen i ehokardiografski pregled. Istisna frakcija lijeve klijetke je određena metodom po Simpsonu. U statističkoj analizi dobivenih rezultata korišten je komercijalni sustav Microsoft SPSS for Windows, Version 8.0. Rezultati su izraženi srednjom vrijednošću &plusmn ; ; standardna devijacija. Razlike među skupinama bolesnika testirane su multivarijantnom analizom varijance &#8211; MANOVA. Vrijednost p<0, 05 smatrana je statistički značajnom. REZULTATI: U skupini I, srednja vrijednost dostignutog stupnja opterećenja na ergometrijskom testu je iznosila 6.1 &plusmn ; 1.3, u skupini II 5.5 &plusmn ; 1.2 i u skupini III 4.8 &plusmn ; 1.3 MET-a (skupina I vs. skupina II 0.03 skupina I vs. skupina III, p<0.001 skupina II vs. skupina III, p=0.01). Nadalje, u skupini I, srednja vrijednost dijametra lijeve klijetke u dijastoli je iznosila 5.3 &plusmn ; ; 0.5, u skupini II 5.5 &plusmn ; 0.5 i u skupini III 5.9 &plusmn ; 0.9 cm (skupina I vs. skupina II, p=0.03 skupina I vs. skupina III, p<0.001 skupina II vs. skupina III, p=0.02). Srednja vrijednost istisne frakcije u skupini I je iznosila 56 &plusmn ; 10, u skupini II 53 &plusmn ; 9 i u skupini III 47 &plusmn ; 11% (skupina I vs. skupina II p=0.03 skupina I vs. skupina III, p<0.001 skupina II vs. skupina III, p= 0.01). ZAKLJUČAK: Rezultati ovog rada pokazuju da bolesnici kod kojih je u akutnoj fazi IM učinjen intervencijski zahvat na koronarnoj arteriji imaju veći funkcionalni kapacitet i očuvaniju sistoličku funkciju lijeve klijetke u odnosu na bolesnike liječene drugim načinima.

funkcionalni kapacitet; infarkt miokarda; liječenje

nije evidentirano