Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 251167

Prikazanja danas


Nikčević, Sanja
Prikazanja danas // Krležini dani u Osijeku 1993. Krleža i naše doba / Hećimović, Branko (ur.).
Osijek, Zagreb: Zavod za povijest hrvatske književnosti HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta ; Filozofski fakultet Zagreb, HNK u Osijeku, Filozofski fakultet Osijek, 1995. str. 56-73 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Prikazanja danas
(Religious Theatre)

Autori
Nikčević, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Krležini dani u Osijeku 1993. Krleža i naše doba / Hećimović, Branko - Osijek, Zagreb : Zavod za povijest hrvatske književnosti HAZU, Odsjek za povijest hrvatskog kazališta ; Filozofski fakultet Zagreb, HNK u Osijeku, Filozofski fakultet Osijek, 1995, 56-73

Skup
Krležini dani u Osijeku 1993. Krleža i naše doba

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 7.12.-10.12.1993

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Hrvatska drama i kazalište; religiozna drama
(Croatian drama and theatre; religious drama)

Sažetak
Članak analizira fenomen hrvatskog kazališta – igranje prikazanja, dakle religioznog kazališta srednjeg vijeka na kraju dvadesetog stoljeća (od 1990 do 1994. godine postavljeno je čak 16 što starih tekstova, što obrada, a napisana su i tri nova prikazanja (Stepinac - glas u pustinji Ivana Bakmaza, Sv. Roko na brdu Milana Grgića i Krađa Marijina kipa Hrvoslava Bana). Da bi prikazanja jednoj zajednici nešto značila moraju biti ispunjena tri uvjeta: vlast crkve (koja prihvaća spominjanje svetih tema u profanom obliku kazališta jer je angažirano), vjera kao temelj poimanja svijeta/ vjera kao identifikacija zajednice (potvrđuje "istinitost" prikazivanja na sceni) i ugroženost zajednice (u kojoj su rituali obnove snage važniji od logike u njima, a svijet se doživljava u crno-bijeloj vizuri). To su osnovne konstante srednjeg vijeka, ali su se, na jedan paradoksalan način, ponovile i u Hrvatskoj početkom devedesetih. Ne samo da je uspostavljena vlast Crkve (koja se aktivno uključila u život na svim razinama od političke do školske), nego je, uslijed regionalnih razlika Hrvata a ponekad i sličnosti s neprijateljima u Domovinskom ratu, vjera ostala jedina identifikacija Hrvata. Zbog potpune alogičnosti ratne situacije u kojoj se Hrvatska zatekla, dotadašnji racionalni tumači svijeta nisu više funkcionirali pa je vjera ostala posljednje utočište u tumačenju svijeta (Bog mora imati neku namjeru s ovim što se događa). Ukratko, prikazanja su očito afirmativno političko kazalište napisano iz potrebe širenja određene ideologije ali mogu funkcionirati u nekom vremenu samo ako je i njihova ritualna strana zadovoljena, ako su zajedničko prisjećanje na trenutak koji zajednici vraća snagu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
Članak je kasnije je objavljen u časopisu Rival (Rijeka 1995), a proširena i prepravljena verzija u knjizi "Muka kao nepresušno nadahnuće", Zagreb, 1998.



POVEZANOST RADA


Autor s matičnim brojem:
Sanja Nikčević, (213923)