hrvatski

Pravo mjerodavno za odgovornost proizvođača za štetu od neispravnog proizvoda

Iako je kraj dvadesetog i početak dvadeset i prvog stoljeća obilježio globalizacijski trend koji prati intenziviranje međunarodne trgovine, pa je tako i razina izloženosti pojedinca stranim neispravnim proizvodima viša nego ikada, teorija međunarodnog privatnog prava tek mora zauzeti čvrsto i nedvosmisleno stajalište prema problemu određivanja mjerodavnog prava za odgovornost proizvođača za štetu od neispravnog proizvoda. Slučajevi u kojima neispravan proizvod biva proizveden u jednoj državi, stavljen na tržište u drugoj državi, a štetu prouzroči u trećoj državi, predstavljaju tek najjednostavniji mogući scenarij. Složenost proizvodnih procesa, uobičajena dislociranost proizvodnih pogona i distribucija u čijem lancu redovito sudjeluje cijeli niz osoba, kolizijskopravno reguliranje navedene problematike čine izuzetno kompleksnim područjem. Temeljno pitanje koje se u ovom radu razmatra jest slijedeće: da li je primjereno pravo mjerodavno za odgovornost proizvođača određivati primjenom općih kolizijskih pravila deliktnog statuta, ili u tu svrhu valja pristupiti formuliranju posebnih kolizijskih pravila sa usko određenom kategorijom vezivanja ? Suvremena tendencija odstupanja od primjene općih kolizijskopravnih rješenja u odnosu na određene vrste delikata u međunarodnom je privatnom pravu poznata i pod sintagmom diverzifikacija kolizijskog prava deliktnih odnosa. Za razliku od općeg kolizijskog pravila deliktnog statuta (koje sadrži kategoriju vezivanja izvanugovorna odgovornost za štetu), problematika posebnog kolizijskog pravila za odgovornost proizvođača podrazumijeva postojanje kako posebne kategorije vezivanja tako i poveznice (ili kombinacije poveznica) koja je primjerena upravo toj kategoriji vezivanja. Osnovna teza koja se u radu istražuje jest teza da su posebna kolizijska pravila sa usko određenom kategorijom vezivanja odgovornost proizvođača bolje prilagođena specifičnim karakteristikama slučajeva za koje se mjerodavno pravo određuje, te da osim toga sadrže elastičnija rješenja koja kolizijskopravnu metodu čine efikasnijom. Prilikom formuliranja posebnog kolizijskog pravila za odgovornost proizvođača, valja poći od pretpostavke da kolizijsko pravilo, jednom primijenjeno u praksi, mora voditi do rješenja koje je pravedno za stranke spora i u skladu sa njihovim očekivanjima, a koje u isto vrijeme zadovoljava u smislu pružanja pravne sigurnosti i nužno potrebne predvidivosti. Osim ovih zahtjeva načelne prirode, zbog posebnosti slučajeva odgovornosti proizvođača osobito valja paziti da ono dovodi do primjene prava koje je u konkretnom slučaju pozvano vršiti kako preventivnu (u smislu odvraćanja proizvođača od eventualnog štetnog postupanja), tako i kompenzacijsku (u smislu pružanja zaštite i pravedne naknade oštećenika) i zaštitnu funkciju deliktnog prava (u smislu proizvodnje proizvoda koju udovoljavaju standardima sigurnosti). U smislu tako određenih ciljeva kolizijskopravne metode, ključno će biti opredjeljenje zakonodavca u odnosu na pitanje da li mjerodavno pravo za odgovornost proizvođača treba utvrditi pomoću isključive poveznice ili kombinacije poveznica. Pravna analiza jasno ukazuje kako korištenje isključive poveznice (čak i kada je ona učinjena zavisnom od toga da li je proizvođač mogao predvidjeti prisutnost svoga proizvoda na području tržišta određene države, u smislu davanje svoje suglasnosti da se proizvod tamo distribuira), ne predstavlja i najbolji oblik kolizijskopravnog mehanizma. Pritom poveznice locus actus i locus damni, u odnosu na koje (baš kod slučajeva odgovornosti proizvođača) postoje značajni problemi vezani uz utvrđivanje mjesta njihova nastajanja, ne treba koristiti kao dio kolizijskog mehanizma. U tom se smislu mjesto štetne radnje (jednako kao i mjesto štetne posljedice), može (i mora) definirati na način koji odgovara specifičnostima razmatrane materije. Osnovne smjernice, unutar kojih bi bilo poželjno promatrati potencijalnu relevantnost (kombinacije) poveznica, polaze od poveznice mjesto proizvodnje proizvoda (koja ne bi smjela biti presudan dio kolizijske metode), pa do poveznice mjesto stavljanja neispravnog proizvoda na tržište (koja bi, u eventualno različitim varijantama - kao mjesto u odnosu na koje je proizvođač dao suglasnost za stavljanje proizvoda na tržište, ili mjesto gdje je proizvod isporučen osobi koja je njegov korisnik, odnosno mjesto gdje je oštećenik pribavio proizvod) svakako morala činiti dio kolizijskopravne metode.

mjerodavno pravo; odgovornost proizvođača; neispravan proizvod

nije evidentirano