hrvatski

Aktivnosti jetrenih i serumskih aminotransferaza, alkalne fosfataze i laktat dehidrogenaz kod terapije teofilinom

Praćeni su farmakokinetički parametri nakon jednokratne infuzije teofilina od 5 mg/kg u 30 djece s dijagnozom bronhalne astme ((12 djevojčica i 18 dječaka) u dobi od 1 do 10 godina starosti, tjelesne težine 12, 5 do 46 kg, u stanju teške akutne bronhoopstrukcije. Koncentracija teofilina u serumu mjerena je specifičnom fluoroimuinokemijskom metodom s polariziranim zračenjem 45, 60 i 300 minuta po isteku infuzije. Farmakomkinetički parametri i simulacija terapije izračunavani su na osobnom računalu Olivetti M 24. Terapijska koncentracija (55- 100 umol/L) postignuta je 45 minuta nakon infuzije kod šestero djece ; 60 minuta po isteku infuzije terapijska koncentracija postojala je kod petero djece, a nakon 300 minuta samo je još kod jednog djeteta . ezultati simulacije terapije upućuju da se terapijska koncentracija teofilina postiže najbolje kontinuiranom infuzijom od 2+/- 1 mg/kg/h. Zbog velikih interindividualnih razlika u farmakokinetičkim parametrim, potrebno je uz neophodno praćenje koncentracije teofilina u serumu individualizirati režim doziranja teofilina. Uobičajene doze teofilina, kojima se uglavnom nije postigla niti terapijska koncentracija teofilina u serumu, nisu izazvale promjene u aktivnosti serumskih AST, ALT, GGT, AF, ali su uzrokovale pad aktivnosti LDH (uglavnom LDH1 i LDH2). Budući da se uobičajenim dozama u svakodnevnoj praksi gotovo ne postižu terapijske konentracije teofilina u serumu, nameće se potreba za povećanjem doze. Pojačanom trostrukom (15 mg/kg) jedokratnom dozom u pokusnih životinja utvrdili smo da u serumu postoji porast aktivnosti AST (100%), ALT (38%), AF (26%) i LDH (36%). Nakon trodnevne primjene dvokratnih dnevnih doza (ukupno 90 mg/kg) u serumu životinja je postojao pad aktivnosti AF (22%) i porast ukupne aktivnosti LDH (19%) i to na račun LDH1, LDH2, LDH4 i LDH5 izoenzima. U samoj jetri pokusnih životinja nakon jednokratne pojačane doze teofilina rastu aktivnosti AST i AF, dok ostali enzimi ostaju nepromijenjeni. Kod životinja koje su tri dana primale teofilin postojao je u samoj jetri porast aktivnosti LDH5, te pad aktivnosti ALT i AF. Promjeneaktivnosti LDH, odnosno izoenzimskoj raspodjeli LDH u serumu bolesnika vjerojatno su posljedica poboljšanja općeg stanja, tj. poboljšanja bronhoopstrukcije i oksigenacije organizma. Budući da kod životinja nije postojala bronhoopstrukcija nije bilo preklapanja učinka same bolesti i djelovanja teofilina. Porast enzimskih aktivnosti bio je stoga, vjerojatno posljedica povećane propustljivosti, odnosno povećane potrebe za energijom i uloge tih enzima u novonastalim uvjetima. Samo nakon kumulativnog djelovanja teoflina ui jetri životinja nastale su nespecifične, vjerojatno prolazne, degenerativne promjene.

aminotransferaze; alkalna fosfataza; laktatk dehidrogenaza; jetra; serum; teofilin; astma; dijete

nije evidentirano